Pet velikih zabluda o srećnim vezama: U jednu gotovo svi vjeruju

Problem je što takve formule mogu stvoriti sliku savršene veze kojoj je u stvarnom životu teško odgovarati.

Gottman Institute, koji se decenijama bavi istraživanjem partnerskih odnosa, izdvojio je pet veoma raširenih mitova o vezama i objasnio zašto stvari nisu baš tako jednostavne.

Neslaganja su normalna kada dvije osobe imaju različite potrebe, navike, mišljenja i životna iskustva.

Prema Gottman Institutu, ključna razlika nije u tome da li se partneri svađaju, već kako se ponašaju tokom sukoba.

Problem nastaje kada razgovor preraste u prezir, kritikovanje partnera kao osobe, automatsko zauzimanje odbrambenog stava ili potpuno povlačenje iz komunikacije.

Zdraviji konflikt ostavlja prostor da obje osobe kažu šta misle, preuzmu dio odgovornosti i pokušaju da poprave razgovor kada krene u pogrešnom smjeru.

Ovaj savjet vjerovatno ste čuli mnogo puta, ali forsiranje razgovora po svaku cijenu nije uvijek najbolje rješenje.

Kada svađa postane intenzivna, ljudi mogu postati emocionalno preplavljeni. Tada raste fiziološka uznemirenost, dok sposobnost mirnog slušanja, empatije i racionalnog razmišljanja može oslabiti.

Nastavljanje rasprave kasno uveče samo zato što "ne smijete zaspati ljuti" tada može dodatno pogoršati sukob.

Pauza može biti korisnija, pod uslovom da nije način kažnjavanja ili izbjegavanja problema. Važno je jasno reći da razgovor nije završen i dogovoriti kada ćete mu se vratiti.

Možda najzanimljiviji podatak iz Gottmanovih istraživanja jeste da se oko .

Razlog je što mnoge nesuglasice proizlaze iz trajnih razlika u karakteru, vrijednostima ili životnim potrebama partnera.

Novac, kućni poslovi, odnos prema porodici, društveni život ili različite navike mogu zato godinama biti povod za iste rasprave.

Cilj nije uvijek pronaći konačnog "pobjednika", već naučiti upravljati razlikama, razumjeti šta je drugoj osobi važno i pronaći prostor za kompromis.

Posao, djeca, obaveze, stres i različit ritam partnera često ne ostavljaju mnogo prostora za savršeni spontani trenutak.

Zato dogovoreno vrijeme za intimnost ne mora značiti da je odnos izgubio romantiku.

Naprotiv, svjesno izdvajanje vremena jedno za drugo može pokazati da veza nije posljednja stavka na listi svakodnevnih obaveza.

Naravno, planiranje bliskosti ne podrazumijeva pritisak ili obavezu. Želja i pristanak oba partnera uvijek su neophodni.

Filmovi nas često uče da se ljubav dokazuje spektakularnim iznenađenjima, putovanjima i velikim romantičnim gestovima.

Oni mogu biti lijepi, ali Gottmanova istraživanja mnogo veći značaj daju malim, svakodnevnim trenucima povezivanja.

To može biti pogled kada partner govori, poruka pred važan sastanak, zahvalnost za nešto što svakodnevno radi ili spremnost da se nakon svađe vratite razgovoru.

Upravo takvi mali odgovori na partnerove pokušaje povezivanja vremenom grade bliskost i povjerenje.

Srećna veza, prema ovom pristupu, nije odnos bez svađa, problema i razlika. Mnogo je važnije kako se partneri ponašaju kada se problemi pojave i da li su spremni da se nakon teških trenutaka ponovo okrenu jedno drugom.

Napomena: Tekst je informativnog karaktera i donosi opšte nalaze i savjete o partnerskim odnosima. Ne može zamijeniti individualni savjet psihologa, psihoterapeuta ili drugog kvalifikovanog stručnjaka.