Kineski muzej nauke i tehnologije u Pekingu nedavno je organizovao diskusiju posvećenu budućnosti ovih ustanova. Polazeći od 2050. godine kao zamišljene vremenske tačke, učesnici su razmatrali kako bi muzeji mogli da izgledaju, kakva iskustva treba da ponude i kako da odgovore na tehnološke promjene.
U razgovoru su učestvovali pisci naučne fantastike Čeng Đingbo i Đijang Bo, rukovodilac zbirki i glavni kustos Muzeja nauke u Londonu Glin Morgan, osnivačica kompanije Future Affairs Administration Đi Šaoting, koja se bavi izdavaštvom, savjetovanjem i filmskom produkcijom u oblasti naučne fantastike, te interdisciplinarni arhitekta Je Čeng.
U poređenju sa prirodnjačkim, umjetničkim i istorijskim muzejima, muzeji nauke predstavljaju najveći kustoski izazov, smatra Je Čeng.
"Nauka i tehnologija obuhvataju ogromnu oblast, sa mnogo materijala i sadržaja, ali su istovremeno prilično apstraktne", rekao je.
Prema njegovim riječima, upravo ta apstraktnost može da dovede do tri zamke: previše doslovnog predstavljanja koje se svodi na izlaganje proizvoda, pretjerano poučnog i dogmatičnog pristupa ili prevelikog oslanjanja na umjetničku interakciju nauštrb naučnog sadržaja.
Izazov je, dakle, pronaći način da naučni pojmovi postanu razumljivi i zanimljivi, uz očuvanje njihove suštine.
Govoreći o posjeti Kineskom muzeju nauke i tehnologije, Čeng Đingbo ocijenila je da ustanova prvenstveno predstavlja tehnološka dostignuća, uz vizuelno privlačne teme poput istraživanja svemira.
Glin Morgan pohvalio je način na koji muzej uključuje porodice i mlade, povezuje nauku sa svakodnevicom i podstiče najmlađe posjetioce da vjeruju kako mogu uticati na budućnost.
Đi Šaoting primijetila je da su izložbe prevazišle jednosmjerno prenošenje znanja. Prema njenoj ocjeni, sada uspostavljaju ravnotežu između najnovijih tehnologija i osnovnih nauka, dok muzej istovremeno služi kao mjesto druženja prijatelja i porodica.
Đijang Bo ukazao je i na nedostatke. Iako je postavku o dinosaurusu lufengosaurusu iz rane jure opisao kao vizuelno impresivnu, smatra da njena povezanost sa širim temama nauke i tehnologije nije dovoljno jasna.
Ocijenio je i da su informacije u dijelu posvećenom osnovnim naukama donekle rasute, bez jedinstvene priče koja bi ih povezala.
U središnjem dijelu razgovora, nazvanom "Zamišljanje budućnosti", svaki učesnik izdvojio je pet ključnih pojmova kojima je opisao svoju viziju naučnih iskustava u 2050. godini.
Među pojmovima Čeng Đingbo našli su se "stvaranje snova" i "mašta ukorijenjena u lokalnoj sredini".
Ona smatra da muzeji nauke imaju nezamjenljivu vrijednost i da treba da budu javni "prostori za stvaranje snova". Podsjetila je da je Kina prostrana zemlja, da gradovi imaju sopstvene muzeje i da njihovi različiti predjeli, kulture i stanovnici nude bogat izvor inspiracije, prenosi ChinaDaily.
"Uključivanjem tih lokalnih elemenata u muzeje nauke i njihovim povezivanjem sa naučnim znanjem možemo stvoriti iskustva koja podstiču maštu i otvaraju ogroman prostor za kreativnost", rekla je.
