Izazovan period za obje strane: Gdje roditelji najčešće griješe u odnosu s tinejdžerima

Iako roditelji najčešće žele najbolje za svoje dijete, način na koji to pokušavaju postići ponekad ima suprotan efekat. Period adolescencije donosi burne emocionalne promjene, potrebu za samostalnošću i formiranjem identiteta — a to zahtijeva drugačiji pristup nego u djetinjstvu.

Zaboravljaju da dijete više nije dijete

Mnogi roditelji teško prihvataju da njihovo dijete više nije malo. Nastavljaju ga tretirati kao da nema sposobnost samostalnog odlučivanja, pa umjesto da vode razgovore – daju naredbe. Time ne samo da guše djetetovu potrebu za autonomijom, nego i narušavaju međusobno povjerenje.

Nedostatak slušanja i razumijevanja

Roditelji često slušaju samo da bi odgovorili, a ne da bi razumjeli. Tinejdžerima je, međutim, potrebno da ih neko zaista čuje – bez prekidanja, bez brzog osuđivanja i bez rečenica poput “kad sam ja bio tvojih godina...”. Iskren razgovor počinje tek onda kad se tinejdžer osjeti sigurnim da može govoriti bez straha od kritike.

Previše kontrole, premalo povjerenja

Kontrola iz najboljih namjera često preraste u nadzor koji djeca doživljavaju kao gušenje. Praćenje svakog koraka, provjeravanje poruka ili nametanje zabrana bez objašnjenja može izazvati samo još više skrivanja i laži. Umjesto kontrole, mnogo više rezultata donosi povjerenje uz jasno postavljene granice.

Uspoređivanje s drugima

"Vidi kako se on ponaša" ili "ona ima sve petice, a ti..." – rečenice su koje mogu ostaviti dugotrajan trag na samopouzdanje tinejdžera. Svako dijete ima svoj ritam, interesovanja i kapacitete, a stalno uspoređivanje stvara osjećaj nedostatnosti i ljutnju prema roditeljima.

Potcjenjivanje emocija

Roditelji ponekad umanjuju osjećaje tinejdžera govoreći da "to nije ništa" ili da će "proći". Iako se problemi mladih iz odrasle perspektive mogu činiti bezazlenima, za njih su često ogromni. Priznati i razumjeti te emocije ne znači odobriti svako ponašanje, nego pokazati empatiju i podršku.

Nedosljednost i dvostruki standardi

Kada roditelji postavljaju pravila, ali ih sami ne poštuju – šalju zbunjujuću poruku. Ako zahtijevaju iskrenost, a sami kriju informacije, ili traže poštovanje, a odgovaraju vikom – dijete uči da pravila nisu univerzalna, nego da zavise od moći i trenutka.

Strah od grešaka

Mnogi roditelji imaju potrebu da zaštite tinejdžera od svake greške, ali upravo su greške neizostavan dio odrastanja. Umjesto da ih sprječavaju, roditelji bi trebali biti tu da pomognu djetetu da iz njih nauči.

Tinejdžersko doba je vrijeme kada roditelji i djeca ponovo "pregovaraju" o svom odnosu. Nije lako pronaći balans između brige i slobode, ali ključ leži u poštovanju, strpljenju i iskrenom dijalogu. Kada tinejdžer osjeti da mu roditelj vjeruje, razumije ga i ne osuđuje, tada se otvaraju vrata za zdrav odnos koji traje i kroz odraslu dob.