(FOTO) Kad se strast pretvori u nešto vrijedno: Slavko Tanasić predstavlja nove knjige u Kući Milanovića

Upravo takav susret sa književnošću očekuje posjetioce 15. juna u 19 časova u Kući Milanovića, gdje će biti promovisane dvije nove knjige Slavka Tanasića, zbirka pjesama „Biti ili ne biti pjesnik“ i zbirka priča i pripovijedaka „Točak teče u Crno more“.

Ovo književno veče nije samo predstavljanje novih naslova, već i svojevrsno putovanje kroz autorov bogat unutrašnji svijet, satkan od decenija čitalačkog iskustva, sjećanja, emocija i dubokog promišljanja života.

Tanasić, književnik i predsjednik Udruženja građana „Svetionik“, kroz svoje stvaralaštvo spaja lično i univerzalno, prošlost i sadašnjost, ostavljajući čitaocu prostor da pronađe i dio vlastite priče.

Njegov opus čine zbirke “Nika Drinić – priča jedne bebe” i “Grmanja” kao i najnovije knjige “Biti ili ne biti pjesnik” i “Točak teče u Crno more”. Pored objavljenih naslova, autor posjeduje i bogat fond pripremljenih rukopisa, među kojima su roman “Zašto knjiga – čitaj?”, satira “Tako ti je to moj Petrašine” i djelo “Knjiga o knjizi”.

 O svom književnom putu, inspiraciji, novim knjigama i značaju očuvanja kulturnog nasljeđa kroz pisanu riječ, a u susret dvostrukoj promociji u Kući Milanovića, Tanasić govori za Srpskainfo.

Iza Vas je šest decenija druženja sa knjigama, a sedam godina aktivnog književnog stvaralaštva. Šta je bio presudan trenutak da od strastvenog čitaoca postanete pisac?

Odgovore sam dao u svojim zbirkama. Svaka pjesma i svaka priča je vezana za doživljaje sa knjigama, književnošću, književnicima i inspirisane su temama koje daju neku lijepu prozno-pjesničku poruku. Mislim da je glavni razlog bio baš želja da se strast pretvori u nešto vrijedno i lijepo, što ispunjava životni san, daje doprinos sveukupnom umjetničkom stvaralaštvu i na kraju ostvaruje jednu od svrha i smisla života, a to je ostaviti nešto intelektualno vrijedno iza sebe i druge.

Kako je dugogodišnje čitalačko iskustvo oblikovalo Vaš autorski glas?

I na ovo pitanje odgovor se nalazi u stranicama mojih knjiga. Šezdeset godina druženja sa knjigama, na hiljade pročitanih raznih žanrova i autora. Ipak možda su baš mautori ostavili neki putokaz i trag a prije svega velikani Petar Kočić, Branko Ćopić i Ivo Andrić. Pored njih trojice tu su sjajni Ernest Hemingvej i posebno Momo Kapor i Duško Trifunović. Za svakog od ovih autora desio se neki sudbonosni događaj koja je zavrijedio da bude dio i mojih „književnih priča“.

Naslov zbirke „Biti ili ne biti pjesnik“ odmah privlači pažnju. Šta on simbolizuje i kakvu poruku nosi?

Možda se odgovor nalazi u prve dvije strofe naslovne pjesme „Biti ili ne biti pjesnik“:

…”Biti pjesnik umjetnik stihai prozni pisac poznat i slavan.Želja u meni davna i tiha,upitnik velik i neizostavan.Jedno su želje i pusti snovi,realnost okrutna, surova, teška.K`o trošni čamac što morem plovi,iza svake hridi vreba te greška…”

Koje su dominantne teme ove zbirke pjesama?

Zbirka se sastoji iz četiri žanrovska ciklusa. Prvi koji ima 16 pjesma nosi naslov „Biti li ne biti pjesnik“ i to su uglavnom pjesme tzv. „motivacionog karaktera“, pomiješane sa filozofskim promišljanjima. Drugi ciklus pod nazivom „Stihovi tuge“ čine elegične pjesme nastale u trenucima „pjesničke samoće“, „gubitka voljenih“ ili „teškim životnim situacijama“. Treći dio ciklusa čine „ljubavne pjesme“, pa tako i nose naslov „Stihovi ljubavi“. Ljubav je najljepša i vječna inspiracija svakog čovjeka, a pjesnika pogotovo. More je to u kome se svi žele okupati i uživati. I naravno kao Krajišnik ali i „izgnanik“ sa kućnog praga i spaljenog ognjišta tema ne može da ne bude „voljeni zavičaj“ koji se kroz naslov „Kapi zavičaja“ i pjesme u njemu pokušava spasiti od zaborava i koji kroz sjećanja ali i pjesnička nadahnuća mora i treba da bude vječna inspiracija svima nama.

Kako je nastala ideja za zbirku „Točak teče u Crno more“?

Ovo je druga zbirka priča i pripovjetki koja je u stvari proširena verzija prve zbirke koja nosi naslov „GRMANJA“ i iz čijeg naslova se vidi da su priče vezane za Grmeč i Manjaču, ali i za Ćopića i Kočića. U njoj su se kroz priče i pripovijedanja pokušali spasiti neka divna mjesta koja su čak iščezla sa geografske karte, neki divni ljudi i događaji koji su se dešavali u nekom periodu. Taj period je upravo potpuno definisan i traje od polovine šezdesetih do polovine osamdesetih godina prošloga vijeka.

Koliko je važno sačuvati uspomene na ljude, običaje i događaje Krajine kroz književnost?

Dio odgovora dao sam u prethodnom pitanju, ali treba dodati upravo to da se kroz književnost može učiniti mnogo. Književna djela su vječna i vrijedan su istorijski dokument. Veliki Andrić je rekao:„Ono što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo“. Iz tog razloga mnogo je važno da se književni stvaraoci bave ovim temama. Svoj doprinos upravo očuvanju Krajiškog književnog stvaralaštva dali su autori i pririđivači zbornika- panorame „Zmijanjski pisci Kočićevi sljedbenici“ Vidosav Vico Đurđević i Grozda Regodić, koji su sakupili ukupno 128 autora sa područja Zmijanja, kao i autor pisac Jovan Šekerović sa sličnom knjigom pod nslovom „Podgrmečki pisci sa Ćopićem u srcu“. Ova dva izuzetna književna projekta uradilo je i radi Udruženje građana „SVETIONIK“, kao i projekat Kulturno-književna i obrazovna manifestacija „SABOROVANJE U KRAJINI“ i u okviru nje Poetsko veče „PJEVAJ KRAJINO“ koja se ove godine po treći put organizuje u Driniću.