Zanimljivosti o karminu
Prvi tragovi korišćenja supstanci za bojenje usana vode nas do drevnih Sumeraca, koji su mrvili dragulje da bi svojim licima podarili sjaj, dok su se u antičkom Egiptu žene, ali i muškarci visokog staleža, oslanjali na mješavine mrava i buba da bi dobili savršenu nijansu crvene, ne sluteći da će se derivati insekata u kozmetici zadržati sve do modernih dana.
Zanimljivo je da je kroz istoriju karmin često mijenjao svoj društveni status pa je tako u staroj Grčkoj bio znak raspoznavanja žena sumnjivog morala, dok je u doba kraljice Elizabete I postao simbol aristokratske otmenosti, praćen vjerovanjem da posjeduje magične moći pa čak i sposobnost da odvrati smrt.
Ipak, put do masovne upotrebe nije bio jednostavan, jer je u 18. vijeku britanski parlament čak donio zakon po kojem se brak mogao poništiti ako je žena zavela muža koristeći kozmetiku, što se smatralo vrstom vradžbine.
Revolucija se dogodila tek krajem 19. vijeka, kada je francuska kuća "Gerlen" proizvela prvi karmin u komercijalnom pakovanju, ali pravi procvat nastupa tokom Drugog svjetskog rata zahvaljujući Vinstonu Čerčilu. On je, naime, odlučio da proizvodnja karmina ne smije prestati uprkos racionalizaciji resursa, jer je smatrao da crvene usne podižu moral nacije i održavaju privid normalnosti u teškim vremenima, što je kasnije u ekonomiji postalo poznato kao "efekat ruža za usne" - fenomen gdje prodaja kozmetike raste upravo u trenucima finansijskih kriza, jer predstavlja pristupačan luksuz.
Psihologija iza ovog proizvoda je podjednako fascinantna, s obzirom na to da istraživanja pokazuju da žene koje nose crveni karmin podsvjesno djeluju samouvjerenije i češće dobijaju pažnju u poslovnom okruženju, dok prosječna žena tokom svog života, prema nekim procjenama, unese u organizam i do četiri kilograma ovog proizvoda kroz hranu i piće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.