VANILICA U CIRKUSU: Zemlja pleše
"Štaaa? Ne čujem te. Vidiš da imam slušalice?" Izvučem jednu slušalicu iz uha i okrenem se prema njemu sa zelenom korejskom maskom zalijepljenom na lice i laptopom u krilu. I pogledam ga preko velikog komada saher torte koju sam upravo htjela da zagrizem.
Istovremeno mi telefon pišti nemilosrdno dok pokušavam da bindžujem finale "Bridžertona", šećerleme koja mi uopšte ne drži pažnju. Srećom moja moć rasute pažnje je dokazano beskonačna.
Zelena korejska maska na licu će trajati nekoliko sati dok se ne upije, pa će taman izdržati završnicu "Bridžertona", ali i još jednu epizodu serije u kojoj baš uživam, o ljubavnoj priči Džona Kenedija Juniora i Karolin Biset.
Ali da je drama drama je. Od neba do zemlje.
Prijateljici koja se trenutno nalazi u planinskim krajevima, poslala sam linkove o poravnanju šest planeta na nebu iznad nas. Jer u našem prijateljstvu, ja sam referent za astronomske i astrološke spektakle.
A planete iznad nas su se upravo poravnale, defile je na nebu. Ona šalje poruku za porukom stojeći u pidžami ispred kuće.
"Našla sam ih. Ovdje nema gradske svjetlosti i dobro se vide. Izađi i potraži ih negdje nisko prema jugozapadu, vidjet ćeš ih i ti."
Žmu je došao kao poručen. Da mi pokaže gdje je jugozapad sa naše terase.
Hajde pokaži mi gdje je tačno koja strana svijeta kad izađem na terasu.
Na sve ovo, ti si izgleda i u Hičkokovom filmu "Sjever-sjeverozapad", gdje ti je Keri Grant samo da mi je znati?
Ma reci mi gdje da gledam. Pokaži mi gdje je jugozapad otprilike.
Pogledaj skroz desno, iznad komšijinog krova.
I izađem tako sa tom zelenom maskom na licu u potrazi za planetama koje paradiraju. Gledala sam, gledala dok konačno nisam spazila, četiri planete koje se vide golim okom.
Trenutak savršene perspektive u kojoj planetice stoje mirno u redu, jedna za drugom.
Da li ta mala rijetka svemirska usklađenost može promijeniti i naše perspektive? "Možda nas nebeska mehanika podsjeti da je red moguć", rekli bi astronomi, "makar i samo kao prolazna igra svjetlosti i sjenke na putu ka beskonačnosti".
Nemam pojma, ali bilo je divno stajati tako i gledati u nebo. Tražeći ravnotežu.
Vratim se u dnevnu sobu.
Jesi našla šta si tražila? Jesam.
A sada meni reci šta li je to večeras na jugozapadu. Baš me zanima.
Parada planeta. Poravnale su se večeras i stoje u pravoj liniji. Golim okom se vide četiri, Merkur, Venera, Jupiter i Saturn. Za Uran i Neptun nam treba teleskop.
Hajde sad pokaži i meni.
"Pa ja ništa tu ne vidim. Sad su tamo oblaci. Ali nema veze gdje su sad planete, važno je da je moja elementarna nepogoda pored mene", reče i zagrli me.
Slegnem ramenima, zagrizem komad čokoladne torte i vratim slušalicu u uho.
Treba sad izdržati finale "Bridžertona". Nešto mi sve to već viđeno i dosadno.
A poslije toga, prava poslastica uz koju mi ne treba ni torta, ni defile planeta. Ljubavna priča o Kenediju Junioru i Karolin Biset.
Znate li vi koliko je divna ta serija? Toliko da ne želim da je bindžujem. Nego gledam epizodu po epizodu kako izlaze. I uživam. Kao da jedem neki vrhunski slatkiš. Sasvim polako.
Serija koja obara sve rekorde gledanosti se bavi jednim od najfascinantnijih i najtragičnijih parova američke istorije. Džon Kenedi Junior i Karolin Biset. Kultne modne kombinacije, savršena muzika i bezvremenski hitovi devedesetih uklopljeni su u scene bez greške.
Kao i ljubavna izjava uz dijamantski prsten.
"Ne želim te mijenjati. Želim da budeš moja porodica. Ti i ja. Na našem vlastitom privatnom ostrvu čak i kada smo u prepunoj prostoriji."
Možda Džon nije sve to baš tako rekao kad je prosio Karolin jer sam vidjela neka objašnjenja šta je fikcija a šta istina u seriji. "No me interesa", pravo da vam kažem, uživam gledajući. Jer ključne stvari su istina, to svi znaju. I priča nema srećan kraj zbog tragične avionske nesreće.
ALI…
Ničiji život nema srećan kraj, samo o tome ne volimo i ne želimo da razmišljamo. Jer tako lakše i ljepše živimo. Pa ne razmišljam o tužnoj posljednjoj epizodi serije nego uživam u trenutku u kom je gledam.
Glamur je nemoguć. Vjerujte mi na riječ.
I još nešto važno.
Kada su Kenedija pitali zašto je baš Karolin toliko posebna rekao je: "Ona tačno zna ko je."
E to vam želim.
Da tačno znate ko ste. I da čuvate svoj mali svijet i mir u njemu čak i kada je svega oko vas previše. I buke i ljudi i vijesti.
I molim vas, čitajte jer …
A WELL READ WOMAN IS A DANGEROUS CREATURE
Ja se čvrsto držim tih riječi Lise Klejpas. Uhvatite se i vi za tu rečenicu pored mene. Ima mjesta za sve.
A ja odoh da nam skuvam kafu, pa da gledamo u šolju. Ko zna šta li tek tamo piše?
Lav ju
Chic Vanilica