Šta kad "ne" postane najteža riječ? Psihologinja otkriva kako pobijediti dječiju sebičnost
Svi želimo svojoj djeci pružiti sve što im treba da budu sretna i uspješna, ali gdje je granica između ljubavi i razmaženosti? Šta učiniti kada primijetite da dijete počinje očekivati sve i uzimati vas zdravo za gotovo?
Stručnjakinja za roditeljstvo i dječja psihologinja, dr. Michele Borba, autorica knjige "Unselfie: Why Empathetic Kids Succeed in Our All-About-Me World", za YourTango objašnjava kako prepoznati razmaženo ponašanje i koje korake poduzeti kako bi se ono promijenilo.
Ako primijetite znakove razmaženosti kod vašeg djeteta, dr. Borba ističe ovih 5 ključnih promjena koje mogu brzo donijeti rezultate:
1. Nazovite stvari pravim imenom
Razmaženo ponašanje često se javlja kada roditelji daju previše stvari ili rade sve za svoje dijete.
"Djeca imaju tendenciju da budu razmažena kada im roditelji daju previše i rade sve umjesto njih. Ključ je u riječi 'previše'", objašnjava Borba.
Iako definicija zvuči jednostavno, istraživanja pokazuju da je roditeljima teško odoljeti ovom obrascu, jer je briga o djetetu visoko na njihovoj listi prioriteta.
Borba upozorava da davanje svega odmah može dugoročno stvoriti probleme.
"Ne želite da dijete pogriješi ili izgleda nesretno, pa često radite stvari za njega umjesto da mu pomognete da ih napravi samo", dodaje ona.
Mnogi roditelji misle da će davanje svega učiniti dijete sretnijim, ali dr. Borba ističe da je to zabluda. "Mnogi vjeruju da će djetetovo ponašanje odmah postati bolje, i to može djelovati kratkoročno, ali dugoročno se često obije o glavu."
2. Razumite zašto je promjena potrebna
Razmaženo dijete može frustrirati roditelje, ali dugoročno to može utjecati na njegove odnose s vršnjacima i drugima.
"Sve se svodi na ono što želite da vaše dijete izvuče iz života. Ako želite da bude velikodušno, zahvalno ili da poštuje druge, razmaženost ide protiv tih vrijednosti", kaže Borba.
Razmaženost također može utjecati na to kako ga drugi vide i kako će se kasnije odnositi prema vršnjacima. Roditelji obično ne odobravaju razmaženo ponašanje, a druga djeca ne vole biti u društvu egocentričnih vršnjaka. Također, razmaženost smanjuje empatiju i otežava razumijevanje tuđih razlika u odrasloj dobi.
3. Naučite djecu vrijednosti novca
Učenje djece o novcu od malih nogu odličan je način da spriječite razmaženost. Naravno, trogodišnjaci ne moraju znati balansirati bankovni račun, ali im možete objasniti osnove finansija na način primjeren njihovoj dobi.
Borba savjetuje da tokom svakodnevnih aktivnosti razgovarate s djecom o cijenama stvari, naprimjer namirnica ili sladoleda. Važno je podučavati finansijskoj pismenosti, ali bez da im odmah dajete novac.
Ako je dijete dovoljno staro za kućne poslove, neka ih radi bez vezivanja za nagradu. Kasnije mu možete uvesti džeparac i pojmove poput budžetiranja kroz pitanja: "Koliko misliš da će ti trebati za kupovinu za školu?"
4. Kontrolišite razmaženo ponašanje dok su djeca mala
Ako primijetite razmaženost, važno je znati da se ponašanje može ispraviti, ali zahtijeva dosljedan rad. Borba preporučuje proučavanje literature i drugih roditeljskih resursa kako biste shvatili da imate više kontrole nego što mislite.
Jedna korisna metoda je praćenje ponašanja djeteta pomoću kalendara ili aplikacije za bilješke.
"Svako dijete ima slabosti i obrasce: npr. loše ponašanje se pojavljuje u određeno vrijeme ili na određenom mjestu. Možda su ispadi u 10 sati ujutro ili su razdražljivi oko 13 sati. Važno je znati kada su najosjetljiviji", objašnjava Borba.
Kada prepoznate obrasce, iskoristite ih u svoju korist. Ako je dijete razdražljivo u 15 sati, izbjegavajte odlazak u trgovinu i radije ga odvedite na odmor. Ako ipak dođe do ispada, nemojte dodatno "pogoršavati" situaciju.
"Što više pažnje posvetite ispadu, duže će trajati. Bolje je pratiti obrazac i reagovati rano", savjetuje ona.
5. Primijenite ove savjete i na stariju djecu
Čak i ako je dijete starije i već pokazuje razmaženo ponašanje, još uvijek nije kasno. Borba opisuje ponašanje kao proces "od utrobe do groba" – uvijek se može promijeniti, ali ne preko noći. Važno je fokusirati se na jedno neželjeno ponašanje u isto vrijeme.
Naprimjer, počnite s kolutanjem očima prije nego što pokušate ispraviti neposlušnost istog dana.
"Idite korak po korak. U mirnom trenutku jasno recite: 'Ovo ponašanje više nije prihvatljivo. Vidim da to radiš, razgovarajmo o tome i odlučimo šta ćemo poduzeti'", dodaje ona.
Dosljednost je ključ, posebno kod starije djece.
"Vjerovatno su već shvatili da im ponašanje prolazi i praktikuju ga godinama. Važno je postaviti jasnu granicu onoga što se više neće tolerisati i ostati dosljedan", zaključuje Borba.