Mitar Lukić, Gračanlija po rođenju, sa adresom u Modriči, otac petero djece i 12 unučadi, nekadašnji je poznati nogometaš.
Prve nogometne korake napravio je u Bratstvu u Gračanici, potom je, kao talentirani igrač karijeru nastavio u Drini iz Zornika, pa se oprobao u Slobodi iz Tuzle u klubu koji sedamdesetih i osamdesetih godina na Tušnju nikome nije dao da se naigra fudbala.
Bio je jedan od oslonaca Slobode, da bi ga put odveo u turski Trabzonspor. Pred rat je otišao u šabačku Mačvu, gdje mu se rodio sin Jovo, a život je nastavio u Modriči, gradu u kome je trenirao nekoliko klubova.
- Mislim da sam nogometu dao dosta. Sin Jovo je vjerovatno povukao genetikom i na mene i na suprugu Nadu, koja je, dok smo živjeli u Gračanici, igrala rukomet u RK „Gračanica“. Mislim da je genetika čudo, ali treba i rada, ponekad i sreće, da bi sportaš uspio u bilo kojem sportu. I moj sin Jovo, visok 195 centimetara, nogomet je počeo u Modriči, nastavio u juniorima Zvijezde u Gradačcu, Slogi iz Doboja, gdje sam bio trener, pa u Krupi, te u Borcu, klubu u kome je nosio kapitensku traku. Put ga je odveo u Krajovu u Rumuniju i Univerzitateu, klub u kome je bio najbolji strijelac i najbolji igrač u minuloj sezoni prvenstva Rumunije. Sve to nije prošlo nezapaženo, a poziv selektora Barbareza iskreno ga je obradovao, primijetili smo to svi - kaže Mitar Lukić za "Avaz".
Više hiljada na fan-zoni u Gračanici skandiralo Jovino ime. H. Čalić / Avaz
Na naše pitanje, gdje je porodica Lukić sinoć gledala TV prijenos iz Kanade, Mitar kaže da je bio kod zetova i da su svi bili sretni, što je Jovo, inače mladić tihe naravi, sinoć postigao svoj prvijenac u 21. minuti prvog poluvremena.
Jer, želio je da se i na ovaj način oduži selektoru Barbarezu na pozivu u reprezentaciju i što se ne libi da kaže da je ovo reprezentacija njegove države BiH. Iskren i blage narave baš kao i otac Mitar.
Nakon tog historijskog pogotka, koji je našoj reprezentaciji donio bod koji nam otvara vrata druge faze, u fan-zoni u Gračanici, nekoliko hiljada ljudi je skandiralo ime Jove Lukića, oni stariji, koji pamte igre oca Mitra su se prisjetili njegovih igara u najsjajnijoj generaciji gračaničkog Bratstva.
