Azra Sarić je magistrica arheologije, obrazovanje je stekla na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za arheologiju, a trenutno je doktorantica treće godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Kao arheolog ima terensko iskustvo rada na više od 20 arheoloških iskopavanja, uključujući i vođenje istraživačkih projekata. Profesionalno iskustvo gradila je kroz petogodišnji rad u Općini Centar Sarajevo, gdje je bila jedini arheolog u okviru lokalne samouprave u Kantonu Sarajevo.
Kako opisujete trenutnu situaciju u Zavodu i stanje koje ste zatekli, postoje li zapušteni ili nezavršeni projekti?
Zavod je u prethodnom periodu funkcionisao bez rukovodioca više od osam mjeseci, što je neminovno dovelo do određenog institucionalnog vakuuma. U takvim okolnostima došlo je do nagomilavanja predmeta i zahtjeva, što je predstavljalo jedan od naših primarnih operativnih izazova.
Važno je naglasiti da Zavod raspolaže izuzetno stručnim i posvećenim kadrom koji je i u tim otežanim uslovima održavao kontinuitet rada. Međutim, evidentan je deficit kadra u odnosu na obim nadležnosti koje Zavod ima, što zahtijeva sistemsko jačanje kapaciteta u narednom periodu.
Koji su vaši planovi za rad Zavoda, koje projekte izdvajate kao najznačajnije i koje imate u vidu?
U narednom periodu fokus će biti na jačanju institucionalnog okvira i finansijske održivosti Zavoda. Jedan od ključnih prioriteta je iniciranje donošenja novog Zakona o zaštiti kulturnog naslijeđa KS koji će omogućiti efikasniji i savremeniji pristup zaštiti.
Paralelno s tim, radit ćemo na donošenju novog Pravilnika o arheološkim iskopavanjima, kao uvoda u budući zakon o arheološkim istraživanjima.
Posebno važan segment je vraćanje licenci uposlenicima Zavoda- inženjerima za projektovanje, čime bi Zavod ponovo stekao mogućnost samofinansiranja i smanjio ovisnost o budžetskim sredstvima Kantona.
Također, jedan od strateških ciljeva je priprema Zavoda za aktivno apliciranje na domaće ali i međunarodne projekte čime se otvaraju dodatni izvori finansiranja i jača njegova uloga. Uz to, radit ćemo na snažnijoj promociji Zavoda, posebno u procesima urbanizma i prostornog planiranja, gdje Zavod treba imati prepoznatljivu i aktivnu ulogu. Zaštita kulturnog i prirodnog naslijeđa ne treba biti samo obaveza već prilika za razvoj.
S kojim problemima se susreće zavod, da li su oni administrativne, tehničke prirode, da li su ljudski resursi na zadovoljavajućoj razini?
Zavod se suočava i sa administrativnim i finansijskim i kadrovskim izazovima. Budžetska sredstva su ograničena, što direktno utiče na obim i dinamiku realizacije projekata.
Kadrovski kapaciteti, iako kvalitetni, nisu dovoljni u odnosu na potrebe, što dodatno opterećuje uposlenike. Administrativno, postoji prostor za unapređenje procedura i efikasniju koordinaciju s drugim institucijama. Ipak vjerujem da se kroz aktivniji pristup, jačanje projektnog djelovanja i otvaranje novih izvora finansiranja ovi izazovi mogu značajno ublažiti.
Kako Zavod može pozitivno utjecati na popravljanje svakodnevnog života građana?
Naš cilj je da Zavod bude aktivan partner u procesima urbanog razvoja, posebno kroz saradnju sa službama urbanizma i prostornog planiranja. Time se osigurava da razvoj grada ide u pravcu očuvanja njegovih vrijednosti, ali i stvaranja funkcionalnog i ugodnog prostora za život.
U tom smislu je jedan od primarnih zadataka koje sam postavila pred sebe je uključivanje zavoda u proces urbanizacije, koja je s jedne strane postala strahovito otežavajuća za tok svakodnevnog života kada se srećemo kao građani sa izvođenjem radova dok odlazimo na posao i slično dok ista u perspektivi vodi poboljšanju života i stanovanja.
Uslijed toga, smatram da je ključna uloga zavoda aktivna participacija u planiranju ovih aktivnosti u budućnosti kako zbog mogućnosti pronalaženja stručnijeg rješenja za premošćavanje problema koji nas sve muče dok se radovi izvode.
Naš cilj mora biti uspostavljanje ravnoteže između očuvanja historijskog i kulturnog naslijeđa i potreba savremenog urbanog razvoja, odnosno stvaranje prostora u kojem se tradicija i moderni zahtjevi ne isključuju, nego nadopunjuju na dobrobit svih građana.
Jedan od velikih problema u gradu jeste često urušavanje fasada u turističkom dijelu grada, može li Zavod imati ulogu u sanaciji ovog problema?
Važno je naglasiti da su brojni objekti pod zaštitom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, te da ključne ingerencije u tim slučajevima ima Federalno ministarstvo prostornog uređenja, dok Zavod ima stručnu i savjetodavnu ulogu.
Zavod već ima iskustvo u ovoj oblasti, još 2005. godine učestvovao je u projektu obnove fasada u saradnji s Općinom Centar i Gradskom upravom, gdje su izrađeni projekti obnove, vršen stručni nadzor i realizirana restauracija čitavih uličnih nizova.
U narednom periodu planiramo ponovo aktivnije djelovati kroz izradu stručnih elaborata i smjernica za sanaciju fasada, kako bi se osigurao kvalitetan i ujednačen pristup obnovi, posebno u historijskim zonama grada. Ključno je da se kroz bolju koordinaciju svih nadležnih nivoa vlasti i institucija omogući i praktična realizacija tih mjera, samo zajedničkim djelovanjem možemo dugoročno riješiti ovaj problem.
Problemi vezano za slučaj Hastahane?
Problem Hastahane je jedno od brojnih komplikovanih situacija gdje se Zavod naknadno nađe u poziciji odlučivanja i donošenja rješenja post factum nakon toga što investitori već otkupe različite posjede i tada postanu njihovo vlasništvo. U takvim situacijama prostor za djelovanje Zavoda je znatno sužen, jer je teško retroaktivno tražiti optimalna rješenja koja bi bila donesena da je Zavod bio uključen od samog početka.
Upravo u ovakvim primjerima dolazi do izražaja neusaglašenost između gradskih institucija i organa zaštite, jer investitori nerijetko već imaju definisane planove i prikupljenu dokumentaciju prije nego što se uključi struka zaštite. Zbog toga je izuzetno važno da Zavod bude uključen u ranim fazama planiranja, kako bi se na vrijeme definisala rješenja koja će biti i razvojno prihvatljiva i usklađena s principima zaštite.
Kada je riječ o Hastahani, nesporno je da se ovaj prostor nalazi u zoni Historijskog urbanog krajolika (HUK), koju je proglasila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, te se kao takav mora tretirati s posebnim stepenom zaštite.
Istovremeno, važno je naglasiti da su nadležnosti u ovakvim slučajevima podijeljene, te da značajan dio ingerencija pripada Federalnom zavodu za zaštitu spomenika, zbog čega su mogućnosti djelovanja Kantonalnog zavoda u određenoj mjeri ograničene. Upravo zato je od ključne važnosti kvalitetna međuinstitucionalna saradnja, kako bi se osiguralo donošenje rješenja koja su stručno utemeljena i u najboljem interesu javnosti.
Situacija sa spomenikom kralju Tvrtku?
Pitanje spomenika kralju Tvrtku pripada nešto drugačijem okviru u odnosu na direktne nadležnosti Zavoda. Riječ je prije svega o odlukama koje se donose na nivou javnih politika i drugih institucija, tako da Zavod u tom konkretnom slučaju nema presudnu ulogu.
S obzirom na to da u vrijeme donošenja tih odluka nisam bila dio Zavoda, mogu govoriti isključivo iz stručne i lične perspektive. Smatram da se u ovom slučaju, nažalost, jedno važno historijsko pitanje u velikoj mjeri politiziralo, što nije rijedak slučaj kada je riječ o kulturno-historijskom naslijeđu.
Kralj Tvrtko je historijska ličnost koja predstavlja zajedničko naslijeđe ovog prostora i kao takav treba biti posmatran u širem, integrativnom kontekstu, a ne kroz dnevno-političke interpretacije.
Upravo zbog toga smatram da je izuzetno važno jasno razdvojiti oblast zaštite naslijeđa od političkih uticaja. Struka treba imati vodeću ulogu u ovakvim pitanjima, kako bi se osiguralo da kulturno naslijeđe ne postane predmet dnevne politike, nego prostor povezivanja i razumijevanja.