Naučnici razriješili misteriju: Kako se mačke uvijek dočekaju na noge
Sada je tim sa Univerziteta Jamaguči u Japanu riješio misteriju, a sve se svodi na to da je grudni dio kičme fleksibilniji od slabinskog dijela, kako detaljno navode u studiji objavljenoj u žurnalu The Anatomical Record.
Refleks ispravljanja u vazduhu je složen manevar koji štiti mačke od ozbiljnih povreda prilikom pada, piše Phys.org. Dok se prevrću, kičma se uvrće, što naizgled protivreči zakonima fizike. To je zato što predmet u vazduhu ne bi trebalo da može da se okrene bez nečega o šta bi se odgurnuo.
Da bi otkrili kako one to uspjevaju, istraživači su prvo proučavali kičme pet mačjih leševa. Odvojili su grudni dio kičme (gornji/srednji dio leđa) od slabinskog dijela (donji dio leđa) i mehanički ih testirali pod silama uvrtanja kako bi izmerili fleksibilnost, snagu i otpornost na rotaciju. Ovo je otkrilo sposobnosti mačjeg tijela.
Tim je takođe koristio kamere velike brzine kako bi snimio dvije zdrave mačke dok padaju na mekani jastuk. Postavili su markere na njihova ramena i kukove kako bi pratili kretanje dijelova tijela.
Tim je otkrio da mačja kičma nije podjednako fleksibilna u svim dijelovima. Različiti delovi se pomeraju na različite načine kako bi pomogli životinji da bezbjedno sleti. Grudni dio kičme je nevjerovatno fleksibilan i posjeduje "neutralnu zonu", opseg u kojem može da se uvrne gotovo slobodno za skoro 50 stepeni uz vrlo malo napora. U međuvremenu, slabinski dio kičme je mnogo krući i djeluje kao stabilizator.
Tokom ispravljanja u vazduhu, mačka prvo okreće glavu i prednje noge prema tlu jer je grudni dio kičme fleksibilan, a prednji dio tjela lakši. Potom sljedi zadnja polovina. Kruti slabinski dio kičme djeluje kao čvrst oslonac, omogućavajući mački da brzo zamahne prednjim djelom bez gubljenja kontrole.
"Ovi rezultati sugerišu da se rotacija trupa tokom ispravljanja u vazduhu kod mačaka odvija sekvencijalno, pri čemu se prvo rotira prednji dio trupa, a zatim zadnji, i da su njihova fleksibilna grudna kičma i kruta slabinska kičma pri aksijalnoj torziji pogodni za ovakvo ponašanje", prokomentarisali su autori studije u svom radu.
Ovi nalazi mogu učiniti više od samog objašnjavanja neobičnog trika kućnih ljubimaca. Istraživači sugerišu da bi oni mogli poboljšati matematičke modele kretanja životinja, pomoći veterinarima u liječenju povreda kičme, pa čak i dovesti do okretnijih robota.
(Telegraf Nauka/Phys.org)