Na kojoj temperaturi dah postaje vidljiv
Naučnici objašnjavaju da se dah najčešće vidi kada temperatura padne ispod sedam stepeni.
Naime, ljudski dah je topao i gotovo zasićen vodenom parom, koja je gasoviti, nevidljivi oblik vode. Vazduh koji izdišemo obično je blizu tjelesne temperature, oko 37°C, i sadrži veliku količinu vlage. Kada se ovaj topao, zasićen vazduh izbaci u hladnije okruženje, dolazi do njegovog brzog hlađenja.
Kondenzacija je fizički proces koji stoji iza vidljivog daha – voda prelazi iz gasovitog u tečno stanje. Hladan spoljašnji vazduh brzo snižava temperaturu izdahnutog vazduha, zbog čega molekuli vode gube energiju. Ovo naglo hlađenje dovodi vazduh do tačke rosišta, odnosno temperature pri kojoj vazduh više ne može zadržati svu vodenu paru koju sadrži.
Kada temperatura vazduha padne na tačku rosišta ili ispod nje, višak vodene pare prelazi u tečnost. Tada nastaju milioni sitnih kapljica koje lebde u vazduhu. Te kapljice raspršuju svjetlost i postaju vidljive ljudskom oku, stvarajući bijeli, oblačasti trag koji vidimo.
Ne postoji jedna tačna temperatura na kojoj dah postaje vidljiv, jer to zavisi od više faktora. Ipak, kao opšti prag često se navodi temperatura ispod 7°C). Kada temperatura padne ispod te vrijednosti, vjerovatnoća da ćete vidjeti dah značajno raste.
Najpouzdaniji uslovi za vidljiv dah javljaju se kada temperatura padne na oko 0°C) ili niže.