Književnica iz BiH Magdalena Blažević ušla u finale Dublin Literary Award: Književnost je jedino mjesto slobode!

Nagrada Dublin Literary Award, utemeljena 1994. godine, jedna je od najuglednijih svjetskih književnih nagrada.

“Hvala Universitätsbibliothek Bern, koja je roman U kasno ljeto (In Late Summer) nominirala za Dublin Literary Award. Hvala briljantnoj profesorici i prevoditeljici Anđelki Raguž, koja je predano i strpljivo prevodila roman, izdavačkoj kući Linden Editions, koja je knjigu objavila u Ujedinjenom Kraljevstvu, mojoj prvoj izdavačkoj kući Fraktura, posebno Seidu Serdareviću, koji mi je ponudio ugovor na temelju jedne kratke priče, te svima koji su ga pročitali”, zahvalila se Ma.

“To što se roman našao u najužem izboru za ovu nagradu, uz djela koja su napisali neki od najboljih pisaca suvremene književnosti, izvan je svih mojih očekivanja”, napisala je.

Roman je na engleski prevela Anđelka Raguž, a objavio ga je Linden Editions.

U kasno ljeto napisan je iz perspektive četrnaestogodišnje djevojčice ubijene u kolovozskom masakru 1993. godine u Bosni. Kada se slikovito selo nađe u vihoru rata, cijeli svjetovi djevojčica Ivane i Dunje te njihovih obitelji bivaju razneseni i zbrisani.

Sa Magdalenom Blažević smo za portal BUKA prije nkoliko godina razgovarali o ženama u književnosti, položaju žena u našem društvu, odgoju kćerki i drugim temama.

Magdalena Blažević (1982) rođena je i odrasla u Žepču, u Bosni i Hercegovini. Živi i radi u Mostaru. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost. Njene kratke priče objavljivane su u književnim časopisima i na književnim portalima: Balkanski književni glasnik, Riječi, Život, Ajfelov most, Strane, Astronaut itd. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču.

Zbirku priča o ženama koje nisu mogle ili nisu htjele da obuzdaju svoje želje, Svetkovina, objavila je 2020. Priče su prevedene na više jezika, a naslovna priča je ušla u uži izbor za američku književnu nagradu
„Adelaide“. U kasno ljeto je njen prvi roman, snažno i poetično antiratno ostvarenje, ispričan iz perspektive Ivane Širić, djevojčice ubijene u Bosni 1993.

Magdalena kaže da se književnošću počela baviti u svojim tridesetim godinama, jer prije toga nije imala vremena.

“Imala sam stalni posao i troje male djece. Bilo je nemoguće pronaći i jedan trenutak mira. Tek kad su se djeca osamostalila i mogla se brinuti za sebe, našla sam neko vrijeme da bih uopšte mogla čitati. Ja jedno vrijeme, nekih pet godina, mislim da nisam pročitala ukupno deset knjiga, što je strašno. Jedno vrijeme sam samo čitala, a nakon toga sam počela pisati. Sa četrdeset godina imam samo dvije knjige objavljene, a neki muškarac koji je slobodan i nema obaveze može da radi u kontinuitetu. Žene nemaju priliku da se
potpuno posvete poslu, osim ako su odlučile da neće imati obitelj”, rekla je Magdalena za BUKU i dodala da je njoj književnost jedino mjesto slobode.

Naša sagovornica kaže da su žene u posljednje vrijeme potpuno zarobile književnu scenu.

“Pišu najbolju književnost, najbolju poeziju i prozu. I kao čitateljica jako volim čitati književnost koju pišu žene, jer mi je jako bliska. Naravno, čitam i autore, jer me zanima kako muškarci razmišljaju. U zadnje vrijeme mame me knjige koje su napisale žene, pišu novim stilovima, donose nešto novo i svježe na književnoj sceni.”