Izvinite, je li ovo kafana? Ovo je banjalučka priča bez izgovorenih riječi FOTO
Od kafića do galerije, preko tišine, umjetnosti i drugačije komunikacije, u širem centru Banjaluke nalazi se mjesto koje briše granice između ugostiteljstva i kulture. To je Aleksandrova galerija.
Na prvi pogled, prostor izgleda neobično. Minimalistički uređen enterijer, slike na zidovima i tiha instrumentalna muzika često zbune goste koji prvi put uđu. Zato i ne čudi što je najčešće pitanje koje ovdje čuju – oprostite, je li ovo kafana ili galerija?
Odgovor je – i jedno i drugo.
Aleksandar Bošnjak galeriju je u Novoj varoši otvorio sredinom februara, bez pompe i svečanosti. Nije želio veliko otvaranje dok prostor ne bude potpuno pristupačan svima, pa će zato sve ozvaničiti 25. maja, nakon što bude završena rampa za osobe sa invaliditetom.
Posebnost ovog mjesta nije samo u spoju kafića i galerije u kojoj možete i uramiti slike, već i u ljudima koji ovdje rade. Vlasnik i dvojica konobara su gluvonijemi, zbog čega je i sam početak bio izazovan.
Aleksandar nam, uz pomoć asistenta za znakovni jezik, objašnjava da je prije nekoliko mjeseci, kad im je predložio da rade kao konobari, prva reakcija bila – odbijanje.
“Nisu vjerovali da mogu komunicirati sa gostima niti da će se snaći u poslu za koji nemaju iskustva. Ipak, odlučili su da pokušaju, objašnjava Aleksandar za BL portal.
Konobarima Samiru i Marku, ovo je prvi posao u ugostiteljstvu, a u nekim drugim branšama već su se okušali.
„Radio sam kao obućar i bavio se pakovanjem, ovo sada mi je treći posao“, objašnjava Samir za BL portal, a Marko dodaje da je radio u pet najvećih pekara u gradu, a naučio je da bude i autolakirer. Konobarisanju se, priznaje, nije nadao.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Aleksandar uz osmijeh dodaje da su sva trojica najprije “proučavala” kafe aparat, a onda su postali majstori za odličnu kafu zbog koje, kako kaže, dolaze i vlasnici nekih okolnih lokala.
“Ljudi su već vezani za neka mjesta u blizini, ali polako dolaze. Najčešće zbog kafe i usluge, a dolaze nam i komšije koje su otkrile mir dvorišta i bašte, kao i gluvonijeme osobe koje ovdje imaju prostor za njima prirodnu komunikaciju”, objašnjava Aleksandar.
Šta najbolje prolazi, kafić, galerija ili uramljivanje?
Rad u lokalu, kako kaže, nema ustaljen ritam. Jedan dan prodaju više umjetničkih radova, drugi dan se fokus prebaci na uramljivanje, a broj gostiju značajno varira.
„Desi se da jedan dan imamo trideset gostiju, a već sutradan samo nekoliko. Ali, to je dio ovog posla“, kaže Aleksandar.
Upravo zbog toga planira da dodatno razvija koncept prostora. U periodima kada je druga smjena slabija, ideja je da se organizuju časovi slikanja i za djecu i za odrasle, bez ometanja redovnog rada lokala.
Osim ugostiteljskog dijela, prostor ima i izražen umjetnički segment. Vlasnik se godinama bavio slikarstvom, a u međuvremenu je istraživao i nabavljao kvalitetne materijale iz inostranstva. Kako ističe, dugo je tražio boje koje zadovoljavaju profesionalne standarde, zbog čega je više puta putovao i poprilično daleko, kako bi ih pronašao.
Danas planira i prodaju tih materijala, ali i njihovu upotrebu kroz radionice koje bi uskoro trebale početi. Ipak, ono što ovaj prostor izdvaja od drugih možda je i ponajviše iskustvo koje pruža.
Gosti ovdje brzo shvate da komunikacija ne mora uvijek biti verbalna. Naručivanje kafe izgleda drugačije, na svakom stolu se nalaze papirići i olovke, a uz malo strpljenja sve postaje potpuno prirodno.
Nikolina Stojanović, BL portal
