Emocionalna inteligencija se uči: Ključ je u navikama koje roditelji prenose na svoju djecu
Emocionalna inteligencija ne razvija se sama od sebe – ona se uči kroz svakodnevne odnose, a roditelji u tome imaju ključnu ulogu. Djeca najviše usvajaju ono što vide i dožive u porodici, pa ponašanja i navike roditelja često postaju temelji njihove emocionalne stabilnosti i samopouzdanja.
Ovo je pet navika koje emocionalno inteligentni roditelji svjesno ili nesvjesno prenose svojoj djeci.
Otvoreno razgovaraju o emocijama
Emocionalno inteligentni roditelji ne ignorišu dječije osjećaje niti ih umanjuju rečenicama poput "nije to ništa" ili "nema razloga za plakanje". Umjesto toga, pomažu djeci da prepoznaju i imenuju emocije, učeći ih da je u redu osjećati tugu, ljutnju ili strah. Na taj način djeca razvijaju zdrav odnos prema vlastitim osjećajima.
Pokazuju empatiju i razumijevanje
Takvi roditelji slušaju dijete bez osuđivanja i pokušavaju sagledati situaciju iz njegove perspektive. Empatija koju dobijaju kod kuće pomaže djeci da kasnije razviju suosjećanje prema drugima i grade kvalitetne odnose u školi i društvu.
Postavljaju jasne, ali pravedne granice
Emocionalna inteligencija ne znači odsustvo pravila. Naprotiv, emocionalno zreli roditelji postavljaju jasne granice, ali ih objašnjavaju na smiren i dosljedan način. Djeca tako uče odgovornost, samokontrolu i razumijevanje posljedica vlastitih postupaka.
Uče djecu kako da se nose s konfliktima
Umjesto vikanja ili kažnjavanja, emocionalno inteligentni roditelji koriste konflikte kao priliku za učenje. Djecu uče kako da izraze svoje nezadovoljstvo riječima, kako da saslušaju drugu stranu i kako da pronađu kompromis, što im kasnije pomaže u svim životnim situacijama.
Vlastitim primjerom pokazuju zdravo ponašanje
Djeca najviše uče posmatrajući roditelje. Kada roditelji znaju smireno reagovati u stresnim situacijama, priznati grešku i izviniti se, djeca usvajaju iste obrasce ponašanja. Tako uče da je u redu pogriješiti i da su emocije dio svakodnevnog života.
Razvijanje emocionalne inteligencije kod djece dugoročan je proces, ali upravo ove svakodnevne navike stvaraju sigurno okruženje u kojem dijete može izrasti u samopouzdanu, empatičnu i emocionalno stabilnu osobu.