DJELUJE LOGIČNO, ALI JE NAUČNA PODLOGA SLABA: Kritičari tvrde da se stvari u Australiji možda odvijaju u suprotnom smjeru
Na prvi pogled zabrana djeluje logično. Često razgovaramo i slušamo o štetnim učincima društvenih mreža: ovisnost, pritisci, predatori, uznemirujući sadržaji, cyberbullying. Mnogi korisnici smatraju da ih te platforme iscrpljuju, zamaraju ili im narušavaju koncentraciju.
Istodobno je teško ignorirati globalni trend pogoršanja mentalnog zdravlja tinejdžera. U Australiji je jedan pokazatelj dobrog mentalnog zdravlja pao za 10 posto, a hospitalizacije zbog samoozljeđivanja porasle su za više od 40 posto. Slični obrasci bilježe se i drugdje u svijetu: udio simptoma depresije u adolescenata globalno je skočio s 24 posto (2001.-2010.) na 37 posto (2011.-2020.).
Čini se trivijalnim zaključiti da je uzrok upravo eksplozija društvenih mreža oko 2010. godine. No nauka tvrdi da to nije tako jednostavno, piše Sky News.
Kad god naučnici pokušaju pronaći čvrstu vezu između korištenja društvenih mreža i lošeg psihičkog zdravlja, rezultati ispadnu slabi ili neuvjerljivi.
Godine 2024. tim sa Univerziteta Cambridge analizirao je 143 studije o povezanosti korištenja društvenih mreža s problemima poput tjeskobe i depresije. Utvrdili su korelaciju, ali vrlo nisku: između 0,08 i 0,12.
Za usporedbu, korelacija između konzumacije alkohola i razine alkohola u krvi iznosi oko 0,90, a između visine i težine oko 0,75. Drugim riječima - ako povezanost postoji, vrlo je slaba.
I drugi radovi potvrđuju isto. Istraživači su, naprimjer, proučili širenje Facebooka u 72 zemlje između 2008. i 2019. godine te zaključili da nema dokaza da je globalno širenje društvenih mreža "uzrokovalo široku psihološku štetu", Utjecaj je primijećen kod mlađih korisnika, ali opet je slab i neujednačen.
"Ovakvi rezultati pokazuju koliko je teško donositi odluke za čitavu populaciju kada dokazi o štetnosti nisu jasni i dosljedni", kaže Victoria Goodyear sa Sveučilišta u Birminghamu.
Unatoč ogromnim količinama podataka koje generiraju korisnici, naučnici im uglavnom nemaju pristup, a prave podatke drže tehnološke kompanije. Zbog toga su istraživanja ograničena, spora i često ne daju pouzdanu sliku te se oslanjaju na dnevnike koje tinejdžeri sami vode o tome koliko koriste društvene mreže i kako se osjećaju, što je metoda koja je daleko od savršene.
Među najglasnijim zagovornicima teze o štetnosti društvenih mreža je Jonathan Haidt, autor bestselera "The Anxious Generation", knjige koja je postala svojevrsna biblija roditeljskih kampanja za zabranu pametnih telefona.
No u naučnoj zajednici Haidt ne uživa jednako oduševljenje. Mnogi istraživači izbjegavaju komentirati njegov rad, uz opasku da je "otišao dalje od onoga što dokazi podržavaju". Časopis Nature bio je još direktniji, nazvavši ga "nadarenim pripovjedačem čija priča još uvijek nema dovoljno čvrste dokaze", što je za akademske standarde vrlo oštra kritika.
Kritičari tvrde da se stvari možda odvijaju u suprotnom smjeru: nije da društvene mreže stvaraju depresivne tinejdžere, nego tinejdžeri koji se već bore s psihičkim problemima drugačije, pa i štetnije, koriste te platforme. Ako je tako, zabrana neće riješiti uzrok, već će ukloniti i potencijalne koristi.
Umjesto zabrana, dio stručnjaka poručuje da se trebamo pozabaviti time kako djeca zapravo žive: dati im više slobode, igre, kretanja i pravog druženja. Tek tada će imati manje razloga stalno biti pred ekranima, smatraju.
Kao što je Nature zaključio u svojoj recenziji Haidtove knjige: "Imamo generaciju u krizi koja očajnički treba najbolje što nauka i rješenja temeljena na dokazima mogu ponuditi. Umjesto toga, vrijeme nam odlazi na priče koje istraživanja ne potvrđuju."