Čuvar zaboravljenih sorti voća: Neobičan hobi mladog Nikole Stankovića
Zahvaljujući tome Nikoline komšije su već probale plodove pojedinih mladih sadnica, dok će se tokom sve toplijih ljeta uskoro "skrivati" u njihovom hladu.
Iako mlad, Nikola je već formirao sopstvenu porodicu i u svemu ima podršku supruge koja je u Srbiju došla sa afričkog kontinenta.
Prve sadnice, po ugledu na oca Bojana, Nikola je posadio kao petnaestogodišnjak u pokušaju da ozeleni parkovske i druge površine u naselju u kome živi. Bilo bi to njegovo veliko razočaranje, da jedan od nekoliko platana nije "preživio", pa sada pravi hlad u dvorištu osnovne škole ovog mladića, pišu "Večernje novosti".
Bez obzira na to što se suočavao sa nebrigom pojedinih sugrađana, uslijedile su godine tokom kojih Nikola nije odustajao od namjere da oplemeni prostor u kome živi.
Motivisan podrškom dobronamernih komšija nastavio je da ozelenjava svoj grad. Interesovanje za stare domaće sorte voća donio je iz zavičaja svojih predaka, pa su sadnice tamošnjih šljiva, krušaka, crnog i bijelog duda ili mušmula počele da niču kao pečurke poslije kiše.
"Drago mi je što sada mogu da vidim da i drugi brinu o tim sadnicama, zalivaju ih i neguju. Starije komšije verovatno pokreće nostalgija, a mlade ukus njihovih prvih plodova. Ne prođe godina da ne zasadim bar nekoliko sadnica, a prošle sam pokrenuo akciju 'Ozeleni Leskovac' u okviru koje sam zasadio pedesetak stabala", priča Nikola.
On dodaje da sve sadnice nabavlja iz ličnog budžeta, a to ne bi bilo moguće bez podrške supruge koja nije sa našeg podneblja, ali ima veliko razumijevanje za njegovu ljubav prema srpskoj tradiciji.
Amise Sara je u Srbiju došla iz dalekog Konga. Stipendija za studije francuskog jezika dovela je u Niš gdje je, preko društvenih mreža, upoznala Nikolu koji radi i studira.
"Ispostavilo se da je Nikola moja srodna duša. U svemu se međusobno podržavamo. Zavolela sam Srbiju i pre našeg poznanstva, ali je ta ljubav postala još veća od kada smo odlučili da stupimo u brak, koji smo krunisali rođenjem ćerke Nikoline Magi", istakla je Amise Sara Stanković.
Amise Sara voli sve srpske tradicionalne praznike jer okupljaju porodicu i prijatelje. Slave, Vaskrs i Božić su prilika da pokaže i svoje kulinarsko umijeće. Od Nikoline bake naučila je da priprema sva srpska tradicionalna jela. Raduje se farbanju jaja, slavskom kolaču, česnici i novčiću, kao simbolu napretka i zdravlja. Odlično je savladala srpski jezik što je doprinijelo razumijevanju bogate tradicije do koje i sama veoma drži.
Ona je očarana srpskom neposrednošću i otvorenošću. Kaže da su Srbi gostoljubiv narod koji veoma drži do svojih korjena i tradicije.
Sada se osjeća kao da je kod kuće, jer na svakom koraku vidi da su je Leskovčani prihvatili kao svoju. A Nikola se samo smješka.
Uživa u ostvarenju još jednog od svojih dečačkih snova da se mlad ostvari kao otac. Sada sa svojom porodicom često odlazi do prve sadnice kako bi zajedno uživali u platanu koji se bogatom krošnjom "šepuri" u dvorištu škole u kojoj je postavio temelje onoga što je danas i svega što bi želio da bude.