Čančar svijetla tačka Borčeve sezone

BANjALUKA - Iza Odbojkaškog kluba Borac je sezona za zaborav. Ipak jedan igrač "crveno-plavih" izdigao se iz tog sivila Banjalučana. U pitanju je primač servisa Vlatko Čančar.

Momak koji ima isto ime i prezime kao poznati slovenački košarkaš arhivirao je i treću sezonu u dresu Banjalučana. U Borac je došao iz fočanskog Maglića u kojem je sa 15 godina počeo da se bavi ovim sportom. Počeci ovog 21-godišnjeg odbojkaša nisu bili laki. To ga je i očvrsnulo, formiralo njegov karakter, a uz svesrdnu podršku porodice postao je momak za primjer. U Borcu je ljubimac navijača, ali i svih u klubu. Vlatku ništa nije teško za njegove "crveno-plave", koje je zavolio kao dječak. Malo je poznato da je bio i na probi u najvećem srpskom odbojkaškom klubu, novosadskoj Vojvodini. Vlatko Čančar, za "Glas Srpske" ispričao je svoju zanimljivu životnu i sportsku priču.

Sve krenulo iz Foče

- Sve je krenulo od odbojkaške sekcije u Foči. Odbojka mi je bila neki izlaz iz teške situacije u kojoj je bila moja porodica. Treninzi su me ispunjavali u potpunosti. Nastavnik je poslije pola godine vidio nešto u meni i rekao da moram još češće dolaziti i trenirati. Moji su uspjeli skupiti nešto novca za članarinu, ali nisu imali za opremu. Počeo sam trenirati u plitkim "starkama", u kojima sam radio skoro dvije godine. Trenerku nisam imao, samo šorc. Počeo sam po pola marke dnevno odvajati od užine za patike, jer mi je trener rekao da ću preći u prvi tim kad naučim korake za smeč i kad kupim nove patike. Poslije četiri mjeseca sam skupio 40 maraka, a sestra mi je za rođendan dala pet maraka, tata još pet i kupio sam za 50 KM patike. Zelene su bile i dan danas ih negdje imam. Kako sam prešao u prvi tim dobio sam kasnije i patike od kluba. Međutim, ništa toga ne bi bilo da nisam imao podršku porodice - rekao je Čančar.

Bio u Vojvodini

GLAS: Već sa 17 godina otišli ste u Novi Sad, odnosno Vojvodinu na probu. Kako je došlo do toga?

ČANČAR: Igrao srednjeg blokera u prvom timu Maglića. Drug me je snimao i napravio isječke, takozvane "hajlajtse" sa jedne utakmice. Stavio je na "Ju tjub". Ti snimci su nekako došli do Vojvodine, odnosno njihove filijale OK Novi Sad. Stupili su sa mnom u kontakt preko jednog čovjeka i otišao sam u Novi Sad, ali u direktno Vojvodinu. Imao sam 17 godina u tom trenutku, sam sam otišao u Novi Sad. Roditeljima sam, tek sedam dana prije polaska rekao da idem. Pokazao sam im prepisku sa Slobodanom Boškanom, Brankom Roljićem, tadašnjim pomoćnim trenerom kadetske selekcije Novosađana. Tih sedam dana mi u Voši me je trenirao Strahinja Kozić, aktuelni selektor kadetske reprezentacije Srbije. Pozvali su me i na treninge prvog tima. Nezaboravno iskustvo. Bili su prezadovoljni sa mnom, a promijenili su mi i poziciju, prešao sam na primača. Međutim, vratio sam se u Foču, s obzirom da sam se u Novom Sadu vodio kao stranac, morao sam da riješim pitanje sportskog državljanstva. Nisam uspio u tome. Od mene su tražili velike pare za to. Moji su predlagali da dignemo i kredit, ali situacija je bila nezgodna, jer ko mi garantuje da se neću povrijediti kroz dva mjeseca i šta ću onda?!

Povratak u Foču

GLAS: Kako je priča išla dalje?

ČANČAR: Ostao sam na kraju u Foči i igrao dole. Protiv Borca sam igrao u Premijer ligi, još dok sam igrao srednjaka, prije poziva Vojvodine. Igrao sam protiv svih tadašnjih premijerligaša, ali mečevi protiv Borca za mene su bili nešto posebno. Oduševio me je "Borik", bio sam fasciniran njegovom veličinom. Uzeli smo u banjalučkom "hramu sporta" set Borcu i to je nama bilo nešto ogromno. Uzeo sam flašicu sa vodom i napisao datum 20. 2. 2020. godine. I dan danas imam tu flašicu kod kuće. Maštao sam kako ću jednog dana doći u Borac. I tačno 20. 2. 2022. godine, odnosno dan pred moj 18. rođendan pozvao me je trener Borca Mišo Marjanović. Pitao me je u svom stilu: "Jel to bivši srednjak, sada primač iz Foče"? Pretrnuo sam. Rekao je da je čuo za mene, da me je pratio koliko je mogao i pitao da mu pošaljem CD sa utakmicom, koju sam dobro odigrao, dodavši, ako mu se svidim da će dati moj broj predsjedniku kluba da me dalje kontaktira. Poslao sam mu utakmicu protiv Crvene zvijezde iz Obudovca. Ništa mi nije odgovorio, ni poslije dva sata kada sam upitao da li je zadovoljan. Nakon deset dana tadašnji igrač Borca Dušan Kuzmanović, a danas trener odbojkašica "crveno-plavih", koji je oženio moju "dalju" tetku, dodatno je uticao na Mišu da me dovedu. Takođe i još jedan bivši igrač Borca Milan Mitrinović je "pogurao" sve. Njih dvojica su najzaslužniji što sam u Borcu, što se pročulo za mene. Upravo mi je Kuzma na "Instragramu" napisao: "Spremi se, zvaće te uskoro". Nisam mogao vjerovati. Bio sam na času kada mi je zazvonio telefon, nepoznat broj. Bio je to Daka (Aleksandar Dakić). Predložio mi je da dođem sedam dana na probu u Banjaluku. Došao sam i ispostavilo se da sam zadovoljio. Dogovorili smo saradnju. Kroz mjesec i po dana na "Instagramu" mi je stiglo obavještenje da sam označen na jednoj objavi. Odbojkaški savez BiH objavio je da sam na širem spisku kadetske reprezentacije BiH. Sve šok za šokom. A kasnije sam ostao i na skraćenom spisku. Dobio sam i mejl da dođem na pripreme. U međuvremenu me je i Vanja Grbić zvao da dođem i kod njega na kamp u Valjevu. To mi je bila priprema za reprezentaciju. Odradio sam pripreme, takmičenje u Albaniji. Poslije sam prešao i u Borac u sezoni 2023/24.

Borac

GLAS: Kakav je bio osjećaj kada ste prešli u Borac?

ČANČAR: Bio sam veoma srećan sam bio po dolasku u Borac. Trenirao sam sa Borkom Ilićem i ostalim iskusnim igračima. Učio od njih, upijao svaku riječ. Vidio sam da sam napravio korak napred u životu, pogotovo kada je odbojka u pitanju. I dalje sam srećan u Borcu. Mislim da bi sljedeća sezona mogla biti moja.

Trener

GLAS: Pored igračke, gradite i trenersku karijeru?

ČANČAR: Trenersku karijeru sam počeo u još u Foči, nešto malo, a ovdje u Banjaluci nakon godinu dana od dolaska preuzeo sam juniorke. Imam i jednu mlađu selekciju sa kojom radim u Dragočaju. Prošlo ljeto sam prvu godinu radio na kampu Vanje Grbića kao trener. Imam jako dobru saradnju s njim. Volim da učim. Inače, studiram u Tuzli na Fakultetu tjelesnog odgoja i sporta, smjer Trenerska edukacija u sportu. Moram se pohvaliti i da su me iz OS BiH prijavili me na CEV kovenciju trenera u Portugaliji. Neki snovi se ostvaruju.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.