Zašto evropske centralne banke povlače zlato iz Amerike?

Svijet 13.09.2026 | 11:39

Razlozi: zabrinutost u pogledu pouzdanosti SAD, ali i potreba da zlato bude bliže matičnim zemljama u slučaju krize, piše Dojče vele.

Fort Noks, utvrđeni kompleks u američkoj saveznoj državi Kentaki, u kojem se čuva oko polovine zlatnih rezervi američke vlade, sinonim je za sigurnost. Kada se kaže da je nešto „kao Fort Noks“, to znači da je izuzetno sigurno i dobro čuvano. Ipak, predstava o SAD kao sigurnom mjestu za čuvanje zlata očigledno slabi.

Nedavna odluka holandske centralne banke da prebaci oko 86 tona zlata iz Njujorka u London ukazala je na sve veću zabrinutost pojedinih vlada zbog čuvanja strateške imovine u SAD, kao i zbog pitanja da li bi joj se u slučaju krize moglo brzo i nesmetano pristupiti.

Holandska centralna banka kao razlog je navela „geopolitičke nemire“ i saopštila da će raspoređivanje zlata u različitim pravnim jurisdikcijama poboljšati njenu „spremnost za krizne situacije“.

Francuska je takođe između jula 2025. i januara 2026. povukla svo preostalo zlato iz njujorških trezora američkih Federalnih rezervi, iako je guverner Banke Francuske Fransoa Vilroa de Galo tada izjavio da ta odluka nije bila politički motivisana.

Nekoliko političara u Njemačkoj i Italiji, zemljama koje imaju druge, odnosno treće najveće zlatne rezerve na svijetu, pozvalo je da se i njihovo zlato povuče iz SAD. Razlog je zabrinutost zbog nepredvidive politike administracije Donalda Trampa i njene sve izraženije odbojnosti prema Evropskoj uniji, uključujući i prijetnje da će pripojiti dio njene teritorije na Grenlandu.

Sebastijen Tijeri, analitičar kompanije “Oksford ekonomiks”, kaže da je za evropske centralne banke neposredno oduzimanje njihove imovine „izuzetno mali rizik“.

Međutim, prema njegovim riječima, u vrijeme geopolitičke neizvjesnosti raste zabrinutost oko dostupnosti te imovine.

„Važnija je bojazan da bi imovina koja se čuva u drugoj pravnoj jurisdikciji mogla privremeno postati nedostupna u nekom ekstremnom scenariju, kao što su sankcije, pravni sporovi ili geopolitička kriza“, rekao je on za DW.

Zlatna groznica od 2008. godine

Krišan Gopal iz Svjetskog savejta za zlato kaže da centralne banke širom svijeta generalno kupuju više zlata još od globalne finansijske krize 2008. godine, kao i da sve veću pažnju posvećuju tome gdje ga i na koji način čuvaju. Zbog toga su cijene zlata porasle na rekordne nivoe.

Nedavno istraživanje Svjetskog savjeta za zlato pokazalo je da su centralne banke tokom protekle četiri godine u prosjeku kupovale po 1.000 tona zlata godišnje, u poređenju sa prosjekom od 500 tona godišnje tokom prethodne decenije.

Gopal kaže da je nakon globalne finansijske krize 2008. uslijedila dužnička kriza u Evrozoni, a potom i niz političkih kriza, pandemija, kao i dugotrajni geopolitički potresi i sukobi. Zbog svega toga zlato je ponovo dospelo u središte pažnje kao sigurno utočište za kapital.

„Tokom protekle dvije decenije neprestano su se, u ovom ili onom obliku, pojavljivala pitanja i zabrinutost u vezi sa globalnim finansijskim sistemom i stanjem u geopolitici“, kaže on.

Zašto je važno gdje je zlato

Odluke Holandije i Francuske da svoje zlato povuku iz SAD i vrate ga u Evropu pokazuju da se sada mnogo više pažnje posvećuje mestu na kojem se zlato tačno nalazi, kako bi se u slučaju nove krize moglo lako i brzo staviti u funkciju.

Centralne banke, vlade i državni investicioni fondovi čuvaju fizičko zlato na različitim lokacijama. Njegovo premještanje može biti izuzetno složeno, rizično i skupo, dok lakoća njegove prodaje ili zamjene za valute ili drugu imovinu zavisi od toga gdje se ono nalazi.

„Centralne banke posvećuju sve veću pažnju ne samo tome koju imovinu posjeduju već i tome gdje se njihove rezerve čuvaju, prije svega kako bi povećale njihovu otpornost i fleksibilnost“, kaže Tijeri.

Gopal navodi da je upravljanje rezervama postalo „izuzetno važno“. Iako se može činiti očiglednim da je pažnja prvenstveno usmjerena na moguće rizike povezane sa određenom jurisdikcijom, kao što su SAD, dio razloga za donošenje takvih odluka jeste i nastojanje da zlato bude što bliže matičnoj zemlji i da se nalazi u trgovinskom centru u kojem se transakcije brzo obavljaju.

On ističe da je holandska centralna banka svoje zlato prebacila u London, a ne u Holandiju, zato što je Velika Britanija „jedno od najlikvidnijih svjetskih središta za trgovinu zlatom“.

„Ideja je da se u slučaju krize, odnosno u periodima velikih pritisaka, to zlato može brzo staviti u opticaj“, kaže on. „London je praktično srce tržišta zlata. Tamo se odvija ogroman broj transakcija, a tržište je toliko likvidno da je upravo to mesto na kojem želite da se vaše zlato nalazi u vrijeme krize.“

Banka Engleske jedan je od najvećih svjetskih posednika i čuvara zlata: procjenjuje se da u svojim trezorima ima oko 400.000 zlatnih poluga, odnosno oko 5.000 tona zlata.

Iako prebacivanje zlata na mjesto poput Londona evropskim institucijama samo po sebi donosi određene prednosti, jasno je da na njihove odluke utiču i sumnje u pouzdanost SAD u Trampovoj eri, kao i zabrinutost u pogledu američkog finansijskog sistema u cjelini.

Prošle nedjelje direktor ogromnog norveškog državnog investicionog fonda, vrijednog 2,3 biliona dolara, izjavio je da fond mora znatno da smanji svoju izloženost američkim državnim obveznicama. Čini se da je tu odluku podstakla zabrinutost zbog stanja na tržištu američkih državnih obveznica. Visoka inflacija i rast državnog duga povećavaju troškove zaduživanja i izazivaju nelagodu među investitorima.

Tijeri kaže da je zlato i dalje osjetljivo na odluke američkih Federalnih rezervi i da opšta zabrinutost zbog američkih finansijskih tržišta podstiče vlasnike zlata da svoju imovinu premještaju na druge lokacije.

Uz te konkretne bojazni u vezi sa finansijskim tržištima, Trampova retorika o Grenlandu i njegove stalne, prikrivene prijetnje Evropskoj uniji dodatno su ojačale želju evropskih institucija da svoju imovinu preraspodijele.

Ipak, SAD, a posebno Njujorška banka Federalnih rezervi na Menhetnu, i dalje su jedan od ključnih čuvara evropskog zlata, prije svega njemačkog. Iako je Bundesbanka između 2013. i 2017. vratila iz SAD u Njemačku oko 300 tona zlata, ona u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje čuva znatno više od 1.000 tona, prenosi DW.

U prošlogodišnjem saopštenju “Bundesbanka” je navela: „Ne sumnjamo da je Njujorška banka Federalnih rezervi pouzdan partner od poverenja za čuvanje naših zlatnih rezervi.“

(DW) Foto: DW