Prema posljednim podacima Vijeća ministara BiH iz ove godine, BiH ima 53 diplomatsko-konzularna predstavništva, odnosno ambasade, generalne konzulate i stalne misije u svijetu, dok je deset predstavništava u fazi formiranja.
Iako ustavni i zakonski okvir BiH ne poznaje etničku podjelu ambasada, u praksi već decenijama funkcioniše nepisani dogovor unutar Predsjedništva BiH o raspodjeli na tri približno jednaka dijela, za kadrove iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Kada je riječ o diplomatama koji se izjašnjavaju iz reda Ostalih, praksa pokazuje da su njih na ambasadorske pozicije u prethodnim mandatima uglavnom slali članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda ili bivši član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić.
Podjela na 'fiksne' i 'rotirajuće' destinacije
U bh. diplomatiji postoji nepisana, ali ustaljena podjela na takozvane fiksne destinacije, koje tradicionalno pripadaju jednom konstitutivnom narodu, i rotirajuće centre moći oko kojih se iz mandata u mandat vode glavni politički pregovori.
Fiksne destinacije podijeljene su po kulturološko-historijskim i interesnim linijama. Tako su za imenovanja ambasadora iz reda Bošnjaka tradicionalno rezervisane gotovo sve većinski muslimanske zemlje poput Turske, Saudijske Arabije, Irana, Katara, Malezije ili Indonezije.
Od ovog pravila postoje dva izuzetka - Ujedinjeni Arapski Emirati, gdje ambasadorsku poziciju dobijaju i kandidati iz reda Srba, te Jordan, gdje se zadnjih godina u pravilu imenuju kadrovi iz reda Hrvata.Raport saznaje da je to zbog toga jer Ambasada BiH u Amanu nerezidentno pokriva i Liban, s obzirom na to da BiH nema stalno diplomatsko predstavništvo u Bejrutu.
Upravo u Amanu se izdaju vize za veliki broj libanskih katolika koji svake godine dolaze na vjerska hodočašća u Međugorje, zbog čega je ova destinacija od posebnog interesa za hrvatsku diplomatsku kvotu.
Stalne destinacije
Pored toga, Danska i Norveška predstavljaju stalne destinacije za imenovanja iz reda Bošnjaka.
Za imenovanja iz reda Hrvata, osim Vatikana, tradicionalno su rezervisane katoličke i srednjoevropske zemlje poput Španije i Češke. Italija je također nekada pripadala ovoj grupi, ali je naknadno prebačena u sistem rotacije.
Iako Švedska važi prema ranijem pravilu kao stalna diplomatska destinacija za hrvatsku komponentu, na toj poziciji se rotiraju i diplomate iz bošnjačkog naroda.S druge strane, za imenovanja iz reda Srba, fiksno su vezane Mađarska, Poljska, Grčka i Švicarska.
Politički dogovor
Za razliku od fiksnih, rotirajuće destinacije mijenjaju se iz mandata u mandat po sistemu paketa i političkog dogovora. U ovu grupu spadaju sve zemlje stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i to SAD, Ruska Federacija, Kina, Velika Britanija i Francuska.
Također, po nacionalnoj pripadnosti mijenjaju se nakon svakog mandata ambasadori BiH u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji.Rotaciji podliježu i svi generalni konzulati, uključujući Istanbul, Frankfurt, Minhen, Štutgart, Milano i Čikago, te strateški važne zemlje koje nisu fiksno definisane, poput Njemačke.