Pridruživši su se tako svojevrsnom trendu u kojem se sve više porodica nakon nekoliko godina života na Zapadu odlučuje na povratak, a njihova djeca upisuju se u lokalne škole u Bosni i Hercegovini.
Kako je u razgovoru za Fenu istakao suprug i otac Robert Raič, na povratak porodice u Mostar utjecalo je više faktora, iako je donošenje te odluke vjerovatno bilo teže nego odlazak u Irsku prije pet godina.
"Supruga Kristina i ja postavili smo rok za donošenje odluke o povratku ili ostanku prije početka škole starije kćerke, kako je ne bismo prebacivali iz jednog školskog sistema u drugi, jezički različit. Prije godinu dana na svijet nam je došla i druga kćerka te je zasigurno 'olakšala' donošenje odluke o povratku", rekao je Raič.
Bolji uslovi za odgoj djece
Naglasio je kako je želja za povratkom uvijek bila prisutna, ali da su, otkako imaju djecu, vlastite želje uvijek na posljednjem mjestu na listi prioriteta. Veliku ulogu u donošenju odluke imao je i finansijski faktor.
Kako je pojasnio, veliki dio porodičnog budžeta u Irskoj trošili su na najam većeg stana i vrtić, koji su među najskupljima u Evropi, dok su u Mostaru nedavno uspjeli kupiti stan, za šta bi im u Irskoj trebalo mnogo vremena.
"Naše područje je, po našem mišljenju, sigurnije i praktičnije za odgoj djece. Porodica i prijatelji također su nam govorili da se situacija u BiH u brojnim aspektima znatno poboljšala u odnosu na ranije razdoblje. Podrška porodice i prijatelja bila je jedan od odlučujućih faktora za povratak, kao i činjenica da je naša starija kćerka bila tužna svaki put kada bismo se nakon godišnjeg odmora vraćali u Dublin", dodao je Robert.
Pri povratku je bilo potrebno određeno vrijeme za prilagodbu, posebno za stariju kćerku zbog prelaska u drugo govorno područje. Ipak, kako je istakao Raič, ona se vrlo brzo prilagodila jer je bilingvalna.
Supruga Kristina tek kreće u potragu za poslom, s obzirom na to da je mlađa kćerka napunila godinu dana te će je upisati u jaslice. Raič je pritom izrazio uvjerenje da će organizacija porodičnih obaveza biti jednostavnija nego što je bila u Irskoj.
Budući da njegov poslodavac ne dopušta rad na daljinu u punom radnom vremenu, Robert će još kraće vrijeme ostati raditi u Dublinu, gdje već tri godine radi kao analitičar podataka. To će razdoblje iskoristiti za završetak renoviranja i opremanja stana u Mostaru, a istovremeno traži i odgovarajući posao u Hercegovini.
Upoređujući život u Irskoj i BiH, Raič ističe kako je život u BiH za njih sigurniji zbog blizine porodice i prijatelja, riješenog stambenog pitanja, niže stope kriminala te općenito društva koje je uvijek spremno pomoći.
"Djeca su jako sretna u Mostaru. Starijoj kćerki sviđaju se i vrtić i škola, pohađa treninge te ima mnogo više mogućnosti za druženje s djecom u slobodno vrijeme nego što je to bilo u Irskoj, gdje se to ponajviše svodilo na vrtić i rođendane", pojasnio je.
Užurban život i skupa svakodnevica
S druge strane, porodici Raič neće nedostajati irska klima i hrana, ali ni općenito užurban način života i snažan utjecaj materijalizma.
"Neke stvari koje smo u BiH smatrali banalnim počeli smo mnogo više cijeniti, kao, naprimjer, lakše planiranje druženja, sunce, kafu, more, rijeke, bazene, planine... Također, neće nam nedostajati „dangubljenje“ u prijevozu ni užurban način života. Isto tako, nikada nam se nije sviđao materijalizam koji tamo prevladava. Sve se nekako mjeri u novcu i dobiti, sentimentalnosti gotovo da nema, što kod nas nije slučaj", rekao je.
Ipak, postoje i stvari koje će im nedostajati, poput osjećaja privatnosti koji su imali u Irskoj. Prema njegovim riječima, nedostajat će im i praktičnost putovanja jer se aerodrom u Dublinu nalazi prilično blizu centra grada u kojem su živjeli, što im je omogućilo posjetu brojnim mjestima uz pristupačne cijene letova.
