Sumnjate li da kolega na posao dolazi pod uticajem narkotika ili drugih opojnih sredstava? Ovakve situacije nisu samo neprijatne za radno okruženje, već predstavljaju ozbiljnu prijetnju po sigurnost svih zaposlenih. Poslodavci se u praksi često pitaju koje konkretne korake smiju preduzeti, kako radnika uputiti na vanredni ljekarski pregled i koje su krajnje sankcije ako se utvrdi zapreka za rad ili ako radnik odbije testiranje.
Pravni osnov i obaveza poslodavca prema Zakonu o zaštiti na radu FBiH
Odgovor na ove nedoumice leži u pravilnoj primjeni propisa o zaštiti na radu i radnom pravu u Federaciji BiH. Prema članu 22. tačka a) Zakona o zaštiti na radu (“Službene novine FBiH”, broj 79/20), poslodavac je dužan organizovati poslove sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Član 23. stav 1. istog zakona obavezuje poslodavca da svojim internim aktom utvrdi organizaciju provođenja zaštite, kao i način utvrđivanja zdravstvenog stanja radnika. Pored toga, član 24. stav 1. nalaže utvrđivanje uslova rada i psihofizičkih sposobnosti za sve poslove, dok član 51. obavezuje i samog radnika da posao obavlja tako da ne izlaže opasnosti sebe ili druge.
Budući da zakon ne može predvidjeti svaku pojedinačnu situaciju na terenu, poslodavac ima pravo i dužnost da internim aktom detaljno uredi pitanja koja nisu izričito razrađena zakonom. S obzirom na to da narkotici direktno narušavaju psihofizičke sposobnosti zaposlenika, procedure postupanja u ovakvim slučajevima moraju biti precizno definisane unutrašnjim pravilima kompanije. U ovom procesu ključnu ulogu ima ovlaštena zdravstvena ustanova iz člana 55. Zakona o zaštiti na radu, koja ocjenjuje i utvrđuje radnikovu sposobnost za rad.