Sveti velikomučenik Dimitrije rođen je u Solunu. Ovaj slavni i čudotvorni svetitelj je bio jedino dijete dobrih i blagorodnih, ali roditelja bez djece.
Mnogo vremena su proveli njegovi roditelji u molitvi i činili milostinju da im Bog podari nasljednika. I poslije dužeg vremena smilovao se Gospod i ispunio im želju i oni su dobili sina Dimitrija.
Izmoljen od Boga, kao jedini i dugo čekani, s velikom pažnjom je odnjegovan i vaspitavan. Otac mu je bio vojvoda, a kad je on umro, car Maksimijan je postavio Dimitrija umjesto oca za solunskog vojvodu.
Posebno carevo naređenje odnosilo se na progon hrišćana, ali Dimitrije je, suprotno naredbi, čak javno ispovijedao vjeru u Isusa Hrista.
Kad je car to saznao, Dimitrije je, znajući šta ga čeka, razdijelio sav svoj imetak i mirno stupio u tamnicu spreman na stradanje koje mu predstoji.
Poslije nekoliko dana vojnici su izboli kopljima svetitelja, iako su ga nasli u molitvi.
Tu, u Solunu, hrišćani su kradom sahranili njegovo tijelo i na tom grobu su se mnogi iscjeljivali. Nad tim grobom podignuta je mala crkva, a nizvjesni velmoža Leontije, nakon sto se izliječio od teške bolesti, podigao je nad svetiteljevim moštima mnogo veću crkvu.
Mošti Svetog Dimitrija u crkvi Svetog Dimitrija u Solunu.