Teško je sakriti osjećaj srama zbog još jedne bruke koju građanima, ali i državi u njenim međunarodnim odnosima, priređuju domaći zvaničnici.
Ovaj put riječ je o sramoti u nastavcima, koja se odvija pred našim očima, a kraj joj još nije ni na vidiku.
Proteklih dana članovi Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH zakazivali su telefonske, hitne i druge sjednice, na kojima su se pojavili samo da glasaju protiv i da se jedni drugima nagovore. Neko od sudionika izbrojao je četiri propala pokušaja ovog tijela da usvoji - jedan dokument. Izmjene pravilnika neophodne su za puštanje u rad novoizgrađenog Graničnog prijelaza Bosanska Gradiška Novi most, na granici BiH i Hrvatske. Svečanost otvaranja, koja je bila planirana za danas, otkazana je, a prijevoznici i putnici će, zbog inata, neodgovornosti i nesposobnosti funkcionera, prema Hrvatskoj i EU ponovo starim cestama i u kolonama u kojima čekaju satima.
Izgradnja novog prijelaza finansirana je sredstvima BiH, EU i Hrvatske, najavljeni dolazak delegacija je odgođen, pa nije teško pretpostaviti da će apsurdna situacija BiH donijeti negativan publicitet i na međunarodnom planu. Posebno ako imamo u vidu da je izgradnja GP Gradiška trajala šest godina, da je završena prije dvije godine, da sve te godine nisu bile dovoljne da se usvoji jedan pravilnik i da je na kraju sve stalo zbog jednog papira.
Najglasniji u reakcijama je predsjedavajući UO UIO BiH i državni ministar finansija Srđan Amidžić, koji ne uspijeva pronaći riječi kojima bi osudio postupke svog kolege iz Upravnog odbora Zijada Krnjića. Eksponent politike koja već dugo blokira ovu zemlju, ministar koji je i na posljednjim sjednicama Vijeća ministara BiH blokirao usvajanje odluka i zakona potrebnih za nastavak procesa evropskih integracija, sada se i sam suočio s blokadama, pa tvrdi da ćemo cijenu platiti „svi u BiH“. Istovremeno i sam nastavlja s blokadama, ovaj put odluka koje bi ispravile nepravdu prema FBiH i u njen budžet vratile blizu 100 miliona KM, koliko je RS povukla s jedinstvenog računa, a da joj, ustvari, ne pripada.
Da, cijenu ćemo platiti svi, ali plaćamo je godinama s političarima bez jasnog cilja i vizije, bez kompetencija, odgovornosti i obraza. Zbog onih koji se države i svih nas u njoj sjete samo onda kada im služi kao paravan, bankomat ili švedski sto, kada je treba osiromašiti, poniziti, mrziti i po ko zna koji put proglasiti „neodrživom“. Zbog političara koji nisu ni sposobni za dijalog, kompromis i dogovor i kojima su blokade, konflikt i zlo jedino što imaju za ponuditi.