SLUČAJ IZ ŽEPČA: Gdje prestaje vršnjačka šala, a počinje povreda slobode i dostojanstva?

Slučaj iz Osnovne škole "Žepče", u kojem je, prema tvrdnjama majke, učenici tokom školskog izleta skinut hidžab, otvorio je pitanja koja daleko nadilaze jedan incident u autobusu, piše Stav.ba.

U središtu priče nisu samo ponašanje učenika i reakcija nastavnog osoblja, već i odnos prema vjerskim razlikama, odgovornost obrazovnih ustanova i granice tolerancije u društvu koje se često poziva na evropske vrijednosti. U autobusu su se zajedno vozili učenici koji nastavu pohađaju po Bosanskom planu i programu (BPP) i Hrvatskom planu i programu (HPP). 

Prema navodima Denise Bečić, majke djevojčice, incident se dogodio 2. oktobra tokom vožnje na izletište Matinski vis. Ona tvrdi da je jedan od učenika povukao hidžab s glave njene kćerke, nakon čega su se drugi dječaci nastavili ismijavati. Majka navodi da je djevojčica o događaju obavijestila nastavnicu koja se nalazila u autobusu, a potom i razrednika. Nezadovoljni načinom na koji je slučaj tretiran, roditelji su ga prijavili policiji.

Porodica tvrdi i da je na kasnijem sastanku u školi vršen pritisak da se slučaj završi izvinjenjem. Uprava škole odbacila je navode da je majka zamoljena da događaj zaboravi, ali je potvrdila da incident smatra ozbiljnim i da postupa u okviru svojih nadležnosti. Iz škole su pozvali na utvrđivanje činjenica i zaštitu privatnosti maloljetnih učenika. Medžlis Islamske zajednice Žepče osudio je svaki oblik vršnjačkog i vjerski motivisanog nasilja te saopćio da je u kontaktu s upravom škole.

Sve okolnosti događaja još trebaju biti razjašnjene. Ipak, već sada je jasno da slučaj zahtijeva ozbiljan institucionalni odgovor, posebno zbog tvrdnji da se incident dogodio tokom aktivnosti koju je organizovala škola i u prisustvu nastavnog osoblja.

Hidžab kao razlog za ponižavanje

Hidžab je za muslimanke dio vjerskog identiteta i prakticiranja vjere. Odnos prema njemu u evropskim društvima predmet je dugogodišnjih rasprava, od pitanja sekularizma i neutralnosti državnih institucija do prava pojedinca da slobodno izražava svoja uvjerenja. U nekim evropskim državama postoje ograničenja nošenja vjerskih simbola u određenim školskim ili institucionalnim okolnostima, dok su u drugim pristupi drugačiji. Evropski sud za ljudska prava o tim pitanjima odlučuje uzimajući u obzir konkretan pravni okvir i okolnosti svakog slučaja.

Međutim, rasprava o tome kakva pravila trebaju važiti u školama ne može se poistovijetiti s pravom bilo koga da drugoj osobi fizički uklanja odjeću koju nosi iz vjerskih razloga. Ne postoji opće evropsko pravilo prema kojem je hidžab automatski zabranjen učenicama u školama. Ograničenja koja postoje u pojedinim državama rezultat su njihovih zakona i specifičnih okolnosti, a ne dozvola za vršnjačko ponižavanje.

Upravo tu je važno razlikovati slobodu izražavanja mišljenja od postupaka kojima se narušavaju tuđa prava. Učenici mogu imati različite stavove o vjeri, odjeći i običajima, ali nijedno dijete ne bi smjelo biti izloženo fizičkom zadiranju, ismijavanju ili ponižavanju zbog svog vjerskog identiteta. Sloboda jednog učenika ne podrazumijeva pravo da drugom nameće vlastiti odnos prema vjeri.

Ako se potvrde navodi porodice da je hidžab djevojčici skinut namjerno, takav postupak ne bi se mogao opravdati dječijom šalom ili međusobnim zadirkivanjem. Posebno je važno utvrditi jesu li postojali vjerski motivi, je li djevojčica i ranije bila izložena sličnom ponašanju te kakve su posljedice incidenta na njenu sigurnost i osjećaj pripadnosti školskoj zajednici.

Evropske vrijednosti podrazumijevaju i zaštitu onih koji su drugačiji

Evropske vrijednosti često se u javnim raspravama spominju kao argument za određene društvene i političke stavove. Međutim, njihova suština ne može se svesti samo na sekularizam ili na prihvatanje jednog načina života. Sloboda savjesti i vjere, zabrana diskriminacije, dostojanstvo pojedinca i pravo na obrazovanje također su temeljni dijelovi evropskog sistema ljudskih prava.

Član 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima štiti slobodu misli, savjesti i vjere, uključujući pravo na ispoljavanje vjere, uz ograničenja koja moraju biti propisana zakonom i opravdana legitimnim ciljem. U Bosni i Hercegovini sloboda vjere i zabrana diskriminacije zaštićene su i ustavnim okvirom, dok Konvencija o pravima djeteta obavezuje države da poštuju dječiju slobodu misli, savjesti i religije.

To ne znači da svako ponašanje motivisano vjerom automatski ima prednost nad drugim pravima. Znači da se ograničenja moraju opravdati zakonom, a ne predrasudama, pritiskom vršnjaka ili samovoljom pojedinca.

U slučaju djevojčice iz Žepča, zato se ne radi samo o tome kako neko doživljava hidžab. Radi se o pravu učenice da pohađa školu, učestvuje u školskim aktivnostima i bude među vršnjacima bez straha da će joj neko fizički ukloniti vjersko obilježje ili je zbog vjerskog opredjeljenja izložiti ismijavanju.

Odgovornost škole ne završava na razgovoru s roditeljima

Posebnu pažnju zaslužuje i odnos i reakcija uprave škole. Prema tvrdnjama majke, djevojčica je odmah obavijestila nastavnicu u autobusu, ali incident očito nije ozbiljno tretiran. Škola, s druge strane, tvrdi da postupa u okviru svojih nadležnosti i da je potrebno utvrditi sve okolnosti.

Upravo zato je važno da se slučaj ne svede na suprotstavljene izjave roditelja i ustanove. Škola nije odgovorna samo za nastavni proces. Njena obaveza obuhvata i sigurnost učenika tokom organizovanih školskih aktivnosti, kao i stvaranje okruženja u kojem se djeca mogu obrazovati bez diskriminacije i nasilja. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini naglašava jednako pravo na obrazovanje bez diskriminacije, sigurnost djece i obavezu škole da unapređuje poštovanje ljudskih prava i vjerskih sloboda.

Ako se utvrdi da je reakcija nastavnice bila neadekvatna onda se mora utvrditi i odgovornost za propust. Ako su navodi o pritisku na porodicu netačni, i to treba jasno utvrditi. Ali zaštita djevojčice koja je bila izložena izrugivanju mora biti prioritet svih u lancu odgovornosti. 

Život u različitosti mora se učiti, a ne samo deklarativno podržavati

Žepče je sredina u kojoj zajedno žive pripadnici različitih naroda i vjerskih zajednica. Upravo zbog toga svaki slučaj koji otvara sumnju na vjersku ili nacionalnu netrpeljivost zahtijeva pažljiv pristup. 

Majčine tvrdnje o ranijim slučajevima maltretiranja učenika koji nastavu pohađaju po planu i programu na bosanskom jeziku zahtijevaju zasebnu provjeru. Ako se takvi i slični slučajevi ponavljaju, potrebno ih je dokumentovati i ispitati i u konačnici spriječiti.

Slučaj iz Žepča otvara pitanje na koji način škole prepoznaju i tretiraju vršnjačko nasilje, naročito kada postoji sumnja da je motivisano vjerom ili nacionalnom pripadnošću. Ako se želi govoriti o evropskim vrijednostima, onda se one moraju potvrđivati i u svakodnevnom životu: pravom svakog djeteta da bude sigurno, poštovano i prihvaćeno bez obzira na to kako se moli, kojoj zajednici pripada ili kakva obilježja nosi.

Na kraju, najvažnije nije kojoj će političkoj ili društvenoj strani ovaj slučaj poslužiti kao argument. Najvažnije je da se utvrde činjenice, da se djevojčici pruži potrebna zaštita i da se jasno pokaže da škola mora biti prostor u kojem se različitosti poštuju, a nasilje ne opravdava, prešućuje ili čak podstiče.