Skupi beogradski promašaji: Došli kao pojačanja za naslov, a postali najveće razočaranje
Euroligaška sezona 2025/26, ali i ljeto koje joj je prethodilo, donijeli su pravu transfer-ludnicu. Velika imena, ozbiljni ugovori, NBA pedigre, sve je mirisalo na spektakl.
Međutim, kao i mnogo puta ranije, parket je bio jedini sudija, a kako to u košarci biva vrlo često je to na jedan nemilosrdan način prikazano u realnosti.
Povrede, ograničena minutaža i uloge daleko manje od očekivanih učinile su da neka zvučna pojačanja ostanu duboko ispod nivoa koji su navijači i klubovi priželjkivali.
Naravno, brojke nisu uvijek cijela istina. Forma često zavisi od sistema, povjerenja trenera i kompletnog okruženja u kojem se igrač nalazi. Ipak, kada se podvuče crta, utisak ostaje gorak.
Shake Milton
Američki bek visok 1,96 metara na papiru je djelovao kao savršen profil za evropsku košarku.
Iskustvo iz NBA lige, dobra čitanja igre, sposobnost da poentira s loptom i bez nje, sve je ukazivalo na to da bi se Milton mogao brzo uklopiti u taktički zahtjevniju Euroligu.
„Ako spojite ono što može ponuditi u napadu i njegovu defanzivnu stabilnost, vjerujem da može dati isto ili čak više od onoga što je Devon Hall do sada pružao na euroligaškom nivou“, rekao je jedan euroligaški skaut za BasketNews prije početka sezone.
Međutim, realnost je bila drugačija. Za razliku od NBA lige, Milton je imao znatno manje izolacija, bio je prisiljen donositi brže odluke protiv zgusnutih odbrana, a sve su dodatno zakomplikovali promjenjivi minuti, promjena trenera i povrede.
Najnovija, lom kosti lijeve ruke koji je zahtijevao operaciju, po svemu sudeći stavila je tačku na njegovu euroligašku sezonu. Ranije je već propuštao utakmice zbog problema sa skočnim zglobom i stopalom.
U 13 nastupa u Euroligi, od čega je šest puta bio starter, Milton je prosječno bilježio 6,7 poena (47,6% za dva, poraznih 11,1% za tri), 1,7 skokova, 3,1 asistenciju i indeks korisnosti 6,0.
Jabari Parker
Nakon što je u Barceloni pronašao kakav-takav kontinuitet, Parkerov dolazak u Partizan dočekan je s ogromnom euforijom.
Beograd je gorio, očekivanja su bila ogromna – a već nakon šest mjeseci, uzbuđenje je zamijenilo razočaranje.
Parker jednostavno nije isporučio ono što se od njega očekivalo. U prosjeku igra 19 minuta, bilježi 7,7 poena, 2,5 skoka i indeks korisnosti 5,1, a sezonu su mu dodatno ispresijecali izostanci zbog povreda i privatnih razloga.
Američki krilni centar i Shake Milton bili su dva najveća Partizanova pojačanja ljeta, s ugovorima ukupne vrijednosti 10 miliona dolara za dvije sezone, po pet miliona godišnje svaki. Učinak na terenu, međutim, daleko je od investicije i očekivanja navijača i klupske uprave.
Devonte’ Graham
Ostajemo u Beogradu, ali prelazimo na crveno-bijelu stranu grada.
Devonte’ Graham također je stigao kao veliko ime u Crvenu zvezdu, ali problemi su počeli još tokom priprema.
Iskusni bek se povrijedio sredinom septembra na jednoj prijateljskoj utakmici, a euroligaški debi upisao je tek u 13. kolu, 26. novembra, kada je protiv Olympiacosa postigao devet poena uz indeks 15.
I taman kada se činilo da stvari idu nabolje, sezona je postala potpuno nepredvidiva.
Od 17. kola nadalje, Graham je u Euroligi ukupno odigrao svega 23 minute i 34 sekunde, a propustio je i mečeve protiv Efesa, Žalgirisa i Milana, iako je bio u sastavu od 12 igrača.
„Odluka trenera. Mučim se sa šutem, s poentiranjem. On igra s onima za koje smatra da trebaju igrati“, rekao je Graham.
Trener Saša Obradović istakao je da Grahamu treba više vremena za prilagodbu evropskoj košarci, dodavši da je Yago dos Santos trenutno stabilnije rješenje na poziciji organizatora igre.
Ipak, Amerikanac ne gubi vjeru u sebe:
„Doći će to s vremenom. Ne znam kada, ali hoće. Nemam nikakvu krizu samopouzdanja. Znam šta mogu, znam kakav sam igrač. Igrao sam košarku cijeli život, snaći ću se.“
Za podsjetnik, Graham je vrhunac NBA karijere imao u sezoni 2019/20 u dresu Charlottea, kada je prosječno bilježio 18,2 poena i 7,5 asistencija.
U Euroligi ove sezone, u sedam nastupa i 11,4 minute po utakmici, bilježi svega 3,0 poena (16,7% za dva, 25% za tri), 1,1 asistenciju i indeks korisnosti 0,9.
Velika imena, veliki ugovori, ali i veliko razočaranje. Euroliga još jednom podsjeća da reputacija ne znači ništa bez prilagodbe, kontinuiteta i zdravlja.