BEOGRAD - Sahara je danas beskrajna pješčana pustinja – negostoljubiva i surova, ogoljena od života. Ipak, prije nekoliko hiljada godina, ovaj prostor bio je sasvim drugačije mjesto.
U vrijeme poznato kao Afrički vlažni period, koji je trajao od oko 14.800. do 5.500. godine prije nove ere, Sahara je bila zelena, bogata vodom, ispunjena jezerima, močvarama i životom. Bila je savana u punom cvatu – plodna zemlja na kojoj su ljudi mogli da obrađuju tlo, love, gaje stoku i grade zajednice.
U tom zelenom prostranstvu živjeli su neolitski narodi, a jedno zabačeno mjesto na jugozapadu današnje Libije, poznato kao pećinski zaklon Takarkori, danas je epicentar arheološke revolucije.
Upravo tu su pronađene dvije mumificirane žene, pastirke koje su živjele prije više od 7.000 godina. Njihovi ostaci, čudesno očuvani suvim saharskim vjetrovima, donijeli su nauci otkriće koje se rijetko viđa – genetski materijal koji ne samo da je preživio milenijume, već potpuno iznenađuje svojim porijeklom.
Nepoznata DNK
Ekspedicija međunarodnih stručnjaka, koju je predvodila dr Nada Salem, arheogenetičarka sa Instituta Maks Plank za evolutivnu antropologiju, uspjela je da, uprkos teškim uslovima, izoluje dijelove drevne DNK iz mumificiranih tijela.