Republika Srpska je privatna teritorija Milorada Dodika

Dr Milan Blagojević 

Manifestaciji u Mrkonjić Gradu samo formalno (fizički) bio je prisutan Siniša Karan, legalno izabrani predsjednik Republike Srpske.

Međutim, Milorad Dodik, stvarni vlasnik Republike Srpske, ne samo što mu nije dozvolio da se u ime Republike Srpske čiji je Karan predsjednik obrati na pomenutom skupu, već mu nije dozvolio ni da stoji uz rame predsjednika Republike Srbije koji je prisustvovao skupu, a gdje bi Karanu jedino bilo mjesto kao predsjedniku Republike Srpske.

Koliko je svim tim pogažen Ustav Republike Srpske, a time i Srpska, govore odredbe tog ustava u nastavku teksta.

Amandmanom XXXIII Ustava Republike Srpske propisano je da: "Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike".

Potom je i članom 80. Ustava ponovljeno da predsjednik Republike Srpske predstavlja Republiku.

Najzad , Amandmanom CVIII Ustava propisano je da predsjednik Republike: "obavlja poslove iz oblasti odnosa Republike sa drugim državama i međunarodnim organizacijama".

Kada se sve prethodno navedene ustavne norme analiziraju pojedinačno, kao i u međusobnoj vezi, jasno je da Ustav Republike Srpske propisuje da je i na sinoćnjem skupu u Mrkonjić Gradu Siniša Karan kao legalno izabrani predsjednik Republike bio dužan ne da statira kao fikus, već da on, a ne Milorad Dodik, održi govor u ime Republike Srpske i da Karan, a ne Dodik, stoji uz rame predsjednika Republike Srbije, jer bi samo time u konkretnom slučaju bilo ispoštovano ono što naređuje Ustav Republike Srpske, da predsjednik Republike, a ne Dodik, predstavlja Republiku i izražava njeno državno jedinstvo, kao i da predsjednik Republike, a ne Dodik, obavlja poslove iz oblasti odnosa Republike sa drugim državama, u konkretnom slučaju sa Republikom Srbijom čiji predsjednik je bio prisutan sinoćnjem skupu u Mrkonjić Gradu.

Nažalost, sve je u tom pogledu na sinoćnjem skupu bilo suprotno Ustavu Republike Srpske, jer je sve što je prema tom ustavu sinoć trebao da radi predsjednik Republike neustavno činio Milorad Dodik.

Time je, po ko zna koji put, i na ovom Dodikovom (ne)djelu dokazano koliko je Srpska Dodikov privatni entitet, a masa koja bezglavo ide za njim, što uključuje i organizatore sinoćnjeg skupa u Mrkonjić Gradu, njegovo slijepo i poslušno roblje.

Siniša Karan je takav svoj podanički i servilni karakter prema Dodiku sinoć iznova dokazao, jer i te kako dobro zna za sve prethodno navedene ustavne odredbe, zbog kojih kao predsjednik Republike nikako nije smio da dozvoli da se organizator skupa i Dodik sprdaju sa Ustavom Republike Srpske i institucijom predsjednika Republike.

Ali je Karan umjesto toga, kao sluga pokorni, sagnuo poslušno glavu pred svojim gospodarom Dodikom, znajući da je samo takvim odnosom prema Dodiku bilo moguće da ostvari svoje lične ambicije, da bude ministar unutrašnjih poslova, a zatim i predsjednik Republike, te da samo tako, svojim sužanjstvom prema Dodiku, može za sebe pribaviti i finansijsku korist.

Kroz takav Karanov odnos prema Dodiku pokazuje nam se, kao na dlanu, i isti podanički odnos koji prema Dodiku imaju brojni direktori i direktorčići, inspektori i inspektorčiči, profesori i profesorčići te silna druga bulumenta zaposlenih u organima javne vlasti, javnih i privatnih univerziteta, javnih preduzeća i ustanova, kao i masa birača, budući da su svi oni glasali da takav servilni Siniša Karan bude predsjednik Republike Srpske. 

Sve su to znakovi koji govore, ma koliko mi bježali od toga ili govorili suprotno, da nas je osvojila svekolika bijeda, da je ona prodrla u naše misli i određuje naše bijedno servilno ponašanje. 

To je istina o nama, potvrđena i sinoć u Mrkonjić Gradu, istina koja nam otvara oči i objašnjava zašto nam je Republika Srpska na ivici provalije u svakom pogledu, ne samo ustavnom, a time i državno-političkom, već i u duhovnom, moralnom, kulturnom, te finansijskom i ekonomskom pogledu.

Kada se sve ovo jednoga dana spozna, i kada i za ovo, kao i za mnoge druge stvari iz naše srpske istorije, bude rečeno da je to bila naša fatalna greška, tada će već biti kasno.

Dr Milan Blagojević