Pokušaj finansijskog gušenja RTRS-a nije samo udar na račun jedne kuće, već na pravo da se naša istina čuje. Svojevoljno, ekran nećemo ugasiti. No, svakodnevni trud ljudi koji i pod blokadom proizvode program nije jedina cijena koju plaćamo, a takvu štetu naš entuzijazam ne može nadoknaditi.
- Svako paljenje kamere košta, svaki odlazak na teren košta. Sve su to troškovi koji se u stvarnom programu ne vide, ali to su stvarni troškovi i svi mi radimo i pored te blokade. I 90-tih godina program se proizvodio, ljudi su odlazili na prve linije, snimali u najtežim mogućim okolnostima. Zato, nemamo luksuz da kažemo da nećemo i ne možemo - rekla je direktor Sektora programa Televizije Republike Srpske Marijana Đurđević.
Mnogi od nas nisu samo svjedoci nastanka RTRS, nego su razvoju ove kuće doprinosili. Sada se sa neizvjesnošću pitaju hoće li pod ovim krovom dočekati penzije? Dok smo izvještavali o egzistencijalnim problemima drugih i naš opstanak doveden je u pitanje.
- Mislim da ne postoji institucija, ustanova, organizacija, udruženje, hiljade pojedinaca, kojima se u svim proteklim decenijama javni servis RTRS i njegovi novinari nisu našli na usluzi, profesionalno i odgovorno. Sada je nama potrebna podrška, razumijevanje i zalaganje za rješavanje ovog teškog stanja u kojem smo se našli, ne svojom krivicom - izjavila je dugogodišnji novinar u RTRS Sanja Pešut.