Slučaj tako nadilazi pojedinačnu zabranu i osvjetljava regionalni problem - kako osobe pod istragama, potjernicama i međunarodnim sankcijama koriste poroznost granice između Srbije i Bosne i Hercegovine te političke blokade unutar bh. institucija kao sigurnu izlaznu i tranzitnu rutu.
Ko su Radoičić i braća Veselinović i zašto je BiH za njih „sigurna zona"?
Direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović ocjenjuje da Radoičić i braća Veselinović nisu bili tek lokalni politički i poslovni moćnici na sjeveru Kosova, već važan dio neformalnog sistema kontrole koji je Srpska napredna stranka (SNS) godinama održavala na tom području.
- Njihova glavna uloga bila je da politički disciplinuju srpsko stanovništvo (...). Sjever Kosova je praktično bio laboratorija za uspostavljanje modela političke kontrole koji se kasnije primjenjivao i širom Srbije, uključujući organizovane grupe koje su obilazile biračka mjesta u crnim džipovima, pojašnjava Petrović za DW.
Prema njegovoj procjeni, njihov odlazak iz Srbije u ovom trenutku nije slučajan, već predstavlja pokušaj izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti nakon promjene političkog odnosa snaga u Beogradu i mogućnosti da tužilaštvo i policija počnu nezavisnije djelovati. Kako navodi Petrović, braća Veselinović napustila su Srbiju preko Sarajeva i otputovala u Istanbul, dok „za Radoičića postoje nepotvrđene informacije da je otišao u Rusiju“.
- Posebno je značajan izbor BiH kao izlazne rute braće Veselinović. Njihove poslovne i političke veze sa Republikom Srpskom dobro su poznate i sežu do pojedinih struktura tamošnje vlasti. To im može pružiti oslonac izvan Srbije, mada nemamo dokaze da im je neko iz vlasti RS-a pomogao da napuste zemlju. Ovo pokazuje da problem nije samo u pojedincima, već u široj mreži političkih, poslovnih i kriminalnih veza koja se ne završava na granicama Srbije, ističe Petrović.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a odbacili su medijske navode da se Milan Radoičić nalazi na teritoriji tog entiteta i da uživa zaštitu tamošnjih institucija, uz napomenu da je za kontrolu prelaska državne granice nadležna Granična policija BiH te da entitetska policija postupa po svim međunarodnim potjernicama.
Potjernicu za Radoičićem zbog oružanog sukoba u Banjskoj raspisale su vlasti u Prištini, dok je u sistem Interpola unesena posredstvom misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), budući da Kosovo nije članica međunarodne policijske organizacije. Kako Bosna i Hercegovina ne priznaje nezavisnost Kosova niti s njim ima sporazume o pravnoj pomoći i izručenju, postupanje po takvim potjernicama unutar sigurnosnog i pravosudnog aparata BiH ostaje ograničeno i podložno političkim blokadama.
Preventivna mjera kad više nema koga spriječiti
Iz ugla Sarajeva, međutim, slučaj ne pokazuje nužno da je granica „propusna“ u tehničkom smislu, nego da sistem reaguje tek na formalni povod, a ne na procjenu rizika. Stručnjak za sigurnost Safet Mušić objašnjava da Granična policija BiH pušta svakoga za koga u bazama nema zabrane ili potjernice koju država priznaje, pri čemu BiH nema zakonsku obavezu da sankcije SAD-a ili EU-a automatski pretoči u zabranu ulaska, a zbog nepriznavanja Kosova i tamošnje potjernice imaju ograničenu težinu.
- Osobe koje su godinama pod američkim sankcijama i na kosovskim potjernicama zato su mogle slobodno ulaziti, boraviti i odletjeti iz Sarajeva. Za osobe povezane s Banjskom i nabavkom oružja iz BiH to je bilo očekivano, navodi Mušić za DW.