Pčelari upozoravaju: Ove zime mogli bismo izgubiti četvrtinu pčelinjih društava

Ekstremne suše, nedostatak polena, slabiji prinosi i uvoz meda sumnjivog kvaliteta sve više otežavaju rad pčelarima u Republici Srpskoj. Predsjednik Saveza udruženja pčelara RS Darko Marjanović upozorava da bi tokom predstojeće zime mogli izgubiti najmanje četvrtinu pčelinjih društava.

Marjanović je u razgovoru za Fenu kazao da je početak godine pčelarima u mnogim krajevima ulijevao nadu, jer su prinosi bili u skladu s višegodišnjim prosjekom. Međutim, izrazito sušan period tokom jula, augusta i septembra poništio je dio tih rezultata.

„Na svom pčelinjaku mjerio sam gubitak od 15 kilograma na pčelarskoj vagi. To znači da pčele nisu gubile na snazi i brojnosti, nego su jednostavno potrošile 15 kilograma meda koji su imale za zimu. To se dogodilo u julu i augustu, kada bi u normalnim uslovima trebalo da prikupljaju dodatne zalihe“, rekao je Marjanović.

Oslabljene pred zimu

Suša, prema njegovim riječima, ne utječe samo na količinu meda nego i na dostupnost i raznovrsnost polena, neophodnog za pravilan razvoj pčela. Posebno je važno da pčele koje se razvijaju tokom augusta budu dobro ishranjene, jer upravo one trebaju preživjeti zimu i živjeti znatno duže od pčela koje se razvijaju tokom aktivne sezone.

Marjanović je podsjetio da je prije dvije godine upozoravao na mogućnost velikih zimskih gubitaka. Oni su se tada kretali između 30 i 50 posto, a njihove posljedice pčelari još osjećaju.

„Tek sada smo, nakon dvije godine, uspjeli da nadoknadimo broj pčelinjih društava koja smo tada izgubili. Međutim, prema onome što pčelari trenutno primjećuju na svojim pčelinjacima, mnoga društva su oslabljena i manje brojna. Bojim se da bismo i ove zime mogli izgubiti najmanje četvrtinu pčelinjih zajednica“, upozorio je Marjanović.

Zaštita medonosnog bilja

Prilagođavanje klimatskim promjenama smatra zajedničkim zadatkom pčelara, institucija i građana. Među važnim mjerama izdvaja sadnju i zaštitu medonosnog bilja, naročito vrsta otpornijih na sušu, te pažljivije korištenje hemijskih sredstava u voćnjacima i drugim poljoprivrednim kulturama.

Naglasio je da zaštita pčela nije važna samo za pčelarstvo nego i za cjelokupnu proizvodnju hrane, s obzirom na njihovu ključnu ulogu u oprašivanju biljaka.

„Moramo biti osjetljiviji prema prirodi i više voditi računa o tome kako tretiramo poljoprivredne kulture. Ako zaštitimo pčele, štitimo i životnu sredinu, a time stvaramo uslove za zdraviji život ljudi“, poručio je Marjanović.

Pritisak falsifikovanog meda

Uz klimatske promjene, domaće pčelare opterećuju i problemi s prodajom meda. Marjanović navodi da pojedinim proizvođačima ostaju neprodate zalihe, dok se istovremeno med uvozi i prodaje u marketima.

Problem falsifikovanog meda, prema njegovim riječima, prisutan je i na evropskom i na svjetskom tržištu, a otkrivanje takvih proizvoda zahtijeva dobro opremljene laboratorije.

„Na svjetskom tržištu cijene meda oborene su zbog falsifikovanog meda koji se miješa s prirodnim, a takve proizvode veoma je teško otkriti bez odgovarajuće laboratorijske opreme. O tome smo razgovarali i s Ministarstvom, od kojeg smo dobili uvjeravanja da bi u narednom periodu do 10 miliona KM moglo biti usmjereno na jačanje laboratorijskih kapaciteta“, rekao je Marjanović.

Podsticaji za pčelare

Unapređenje laboratorija, ocijenio je, pomoglo bi i drugim poljoprivrednim proizvođačima jer bi omogućilo pouzdaniju kontrolu kvaliteta proizvoda koji dolaze na domaće tržište.

Prema procjenama koje je iznio, u RS ima oko 4.000 registrovanih pčelara. Broj onih koji ostvaruju pravo na podsticaje Ministarstva, odnosno imaju više od 30 košnica, posljednjih godina kreće se oko 2.500.

Podsticaj za 2025. godinu iznosio je 12 KM po košnici, dok je za ovu godinu predviđeno povećanje na najviše 20 KM. Marjanović kaže da se pčelari zalažu za daljnje povećanje podsticaja i smanjenje razlike u odnosu na podršku drugim granama stočarstva.

Edukacija i turizam

Jedan od načina pomoći domaćim proizvođačima vidi u direktnom povezivanju pčelara i potrošača, ali i u edukaciji djece o značaju pčela, pčelarstva i zaštite prirode.

Predlaže osnivanje oglednih pčelinjaka i kuća pčelarstva, koji bi služili za edukaciju, a istovremeno predstavljali nove sadržaje za razvoj turizma.

Govoreći o urbanom pčelarstvu, Marjanović je kazao da gradovi mogu biti zanimljiva mjesta za ovu djelatnost, ali da bi prethodno trebalo razmotriti izmjene propisa koji ograničavaju lokacije pčelinjaka.

Pčele u gradovima

Takav stav temelji i na ličnom iskustvu iz Denvera u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je tokom života u tom gradu imao 50 košnica raspoređenih na 15 lokacija. Smatra da se sličan način pčelarenja može organizovati i u ovdašnjim urbanim sredinama.

Ipak, ističe da gradovi u RS nisu toliko veliki da bi bilo neophodno postavljati košnice u samim centrima, budući da pčele mogu prikupljati nektar i polen na udaljenosti od nekoliko kilometara od košnice.

Gradovi bi, dodao je, mogli više doprinositi razvoju pčelarstva planskom sadnjom medonosnog drveća i drugog bilja, koje bi koristilo pčelama i ostalim oprašivačima.