Kraj igračke karijere za mnoge nogometaše predstavlja nepremostivu prepreku i odlazak u nepoznato, no Louis Saha je odabrao potpuno drugačiji put. Bivši francuski reprezentativac svoju je dugu borbu s ozljedama pretvorio u nevjerojatno poslovno carstvo, stvorivši jedinstvenu društvenu mrežu za sportaše koja ga je katapultirala među najbogatije ljude današnjice.
Mnogi se igrači neviđeno muče kada se svjetla velikih pozornica zauvijek ugase. Odjednom nestaju sve one stroge rutine svakodnevnih treninga na savršeno pokošenim travnjacima, gubi se onaj dobro poznati adrenalin natjecateljskih utakmica pred desecima tisuća ljudi, nestaje svakodnevna interakcija sa suigračima i klupskim osobljem, a obožavanje navijača polako blijedi u sjećanju. Pred bivšim sportašima otvara se ogromna praznina koju je izuzetno teško ispuniti, što predstavlja ogroman izazov koji zahtijeva potpuno drugačiji skup vještina od onih koje su godinama usavršavali na nogometnim terenima. Neki igrači odabiru liniju manjeg otpora i ostaju u poznatom okruženju nogometa te postaju televizijski stručnjaci, analitičari ili treneri. Drugi pak svoju pažnju i novostečeno slobodno vrijeme usmjeravaju na humanitarni rad, dok treći jednostavno ne znaju kako ispuniti svoje beskrajno duge dane i padaju u depresiju. No, postoji i ona rijetka, četvrta kategorija bivših sportaša, onih koji su nakon vješanja kopački o klin postali zaposleniji nego ikad prije u životu. Znameniti francuski napadač Louis Saha nepobitno i s ponosom spada upravo u tu posljednju, najrjeđu kategoriju.
Njegov svakodnevni raspored danas izgleda potpuno iscrpljujuće za prosječnog promatrača, ali on u njemu uživa s nevjerojatnom lakoćom. Kada ga sretnete u srcu Londona, on je već u rano jutro održao opsežno predavanje na prestižnom majstorskom tečaju o elektroničkim sportovima, usmjeravajući mlade nade u novim digitalnim sferama. Odmah nakon intervjua za vodeće svjetske medije, užurbano odlazi na važnu poslovnu večeru s utjecajnim investitorima i potencijalnim novim suradnicima za svoju brzorastuću tvrtku. Samo u prethodna dva tjedna, ovaj neumorni bivši sportaš neprestano je putovao azijskim kontinentom, sklapajući unosne poslove i šireći svoju viziju na nova, neistražena tržišta. Sam priznaje da sada ima posao koji zahtijeva njegovu pažnju 25 sati dnevno i da je sve to iznimno zahtjevno, no unatoč tome, nogomet i dalje zauzima posebno mjesto u njegovom srcu. Već sljedeće večeri leti za Španjolsku kako bi sudjelovao u revijalnoj utakmici legendi između Barcelone i Manchester Uniteda, da bi se odmah dan nakon toga vratio u voljeni Cannes, obalni grad koji danas naziva svojim domom.
Rođen u Parizu Louis Laurent Saha odrastao je u skromnoj, radničkoj obitelji čiji su korijeni sezali duboko u Guadeloupe, prelijepi otok koji je dio francuskog prekomorskog teritorija, a gdje njegovi djed i baka i danas provode svoje dane. Njegov otac, vrijedni mehaničar zrakoplova, i majka, predana medicinska sestra, odgajali su Louisa te njegovog mlađeg brata i sestru u vrlo strogoj karipskoj kulturi, gdje su disciplina i poštovanje bili apsolutni prioriteti. Nisu imali mnogo novca, što je mladom Louisu rano usadilo neprocjenjivu vrlinu zahvalnosti za svaku sitnicu koju bi dobio. Upravo ta skromnost kasnije ga je motivirala da svojim roditeljima kupi kuću i otplati sve njihove dugove, čim je potpisao svoje prve velike profesionalne ugovore. Zbog činjenice da je kao dječak često igrao nogomet na betonskim igralištima sa znatno starijim i snažnijim dječacima, brzo je zaradio simpatični nadimak Mali Louis. Iako je prvotno sanjao o tome da postane vratar, otac ga je mudro usmjerio prema napadačkim pozicijama. Njegov se sirovi talent nije mogao dugo skrivati, pa je već kao tinejdžer dobio priliku usavršavati se u slavnoj francuskoj nogometnoj akademiji Clairefontaine.
Njegov profesionalni uzlet započeo je u Metzu, gdje je debitirao u ljeto1987. godine, ušavši s klupe i odmah postigavši pogodak u impresivnoj pobjedi protiv Bordeauxa. Uslijedila je kratka i pomalo surova posudba u engleski Newcastle United, gdje je u 11 nastupa zabio samo jedan pogodak, ali je, prema vlastitom priznanju, tamo naučio najvažniju lekciju o nemilosrdnoj radnoj etici koja je potrebna za opstanak u vrhunskom nogometu. Prava eksplozija njegovog potencijala dogodila se kada ga je u Fulham doveo sunarodnjak Jean Tigana. Saha je u svojoj prvoj punoj sezoni u dresu londonskog kluba doslovno dominirao engleskim drugoligaškim travnjacima, postigavši čak 27 prvenstvenih pogodaka i odvevši svoj klub direktno u toliko željenu elitnu diviziju. Iako je uživao u nevjerojatnom uspjehu na terenu, izvan njega je ponekad znao biti nepromišljen, pa je tako u tajnosti, bez vozačke dozvole, kupio brzi motocikl kojim je doživio nesreću uoči prve domaće utakmice u najvišem rangu natjecanja, završivši u bolnici zajedno s prijateljem i kolegom Sylvainom Wiltordom, što mu je poslužilo kao velika životna lekcija o opasnostima nepromišljenih iskušenja izvan sigurnosti nogometnog terena.
Prelazak u redove velikog Manchester Uniteda za više od 12 milijuna eura početkom 2004. godine označio je vrhunac njegove sportske karijere, ali je istovremeno donio i najveće fizičke te psihičke izazove s kojima se ikada suočio. Iako je postizao važne pogotke i osvajao prestižne trofeje, uključujući dvostruku krunu u domaćem prvenstvu i najcjenjeniji europski klupski trofej, njegove su sezone bile neprestano isprekidane bolnim i frustrirajućim ozljedama koje su mu oduzimale kontinuitet. Najbolniji trenutak dogodio se u svibnju 2008. godine, kada ga je teška ozljeda spriječila da nastupi u antologijskom finalu najelitnijeg europskog natjecanja u Moskvi, gdje je njegova momčad nakon dramatičnih jedanaesteraca svladala londonski Chelsea. Nakon te utakmice, shrvan činjenicom da nije mogao pomoći suigračima na terenu, osjetio je nezaustavljivu potrebu da izbaci svu nagomilanu tugu i gorčinu iz svog sustava. Odlučio je početi pisati o svojim osjećajima, o borbama koje javnost nije mogla vidjeti iza zatvorenih vrata svlačionice, i ubrzo je otkrio da mu taj proces pomaže na duboko terapeutski način, omogućujući mu da napokon obradi vlastite misli i jasno definira svoje strahove.
Saha je počeo raditi na knjizi koju je namjeravao pretvoriti u opsežan vodič namijenjen mladim nogometašima, uključujući i svog mlađeg brata koji je gajio vlastite sportske ambicije. Da bi knjiga bila što autentičnija i korisnija, intervjuirao je nevjerojatan spektar ljudi usko vezanih uz najvažniju sporednu stvar na svijetu, razgovarajući sa slavnim trenerima, lukavim agentima, nemilosrdnim klupskim čelnicima, pa čak i s jednim okorjelim huliganom. Radio je doslovno poput profesionalnog novinara i pisca, čitajući gomile materijala, provodeći noći nad bilješkama, neumorno proganjajući ljude za intervjue i pokušavajući složiti kompleksnu sliku modernog sporta u jednu koherentnu cjelinu. Unatoč tome što je njegova knjiga dobila izvanredne kritike zbog svoje neviđene iskrenosti i dubine, Saha je osjećao duboku frustraciju jer je smatrao da nije doprla do dovoljno široke publike.
Tako je rođena ideja o platformi koja će zauvijek promijeniti način na koji elitni sportaši upravljaju svojim neizvjesnim karijerama. Saha se kroz vlastito bolno iskustvo nebrojeno puta uvjerio kako su mladi igrači često prepušteni na milost i nemilost raznim posrednicima, savjetnicima i takozvanim stručnjacima čiji je jedini stvarni interes izvlačenje financijske koristi. Navodio je primjere gdje bi sponzori željeli ostvariti suradnju s igračem, ali bi pohlepni agenti zahtijevali unaprijed plaćene provizije od po nekoliko tisuća eura samo da bi uopće proslijedili informaciju svom klijentu, uskraćujući time sportašima prilike za koje nikada nisu ni saznali. Njegov je odgovor bio stvaranje ekskluzivne, ali visoko transparentne društvene mreže koja je lansirana s jasnim ciljem zaštite talenata i omogućavanja izravne, neometane komunikacije između sportaša i temeljito provjerenih poslovnih subjekata. Platforma djeluje prema nevjerojatno jednostavnom, ali iznimno učinkovitom modelu u kojem se sportaši, glumci i glazbenici pridružuju potpuno besplatno, dok pažljivo odabrane tvrtke koje nude usluge poput upravljanja bogatstvom, luksuznih nekretnina ili pravnog savjetovanja plaćaju izdašne godišnje naknade kako bi dobile direktan pristup ovoj elitnoj klijenteli, bez ikakvog uzimanja provizija na kasnije sklopljene poslove.
Danas se vrijednost tog genijalnog poslovnog poduhvata procjenjuje na više od četiri milijarde eura, što Louisa svrstava u sam vrh najuspješnijih sportaša u povijesti kada je riječ o zaradi izvan sportskih terena, pri čemu ga nadmašuje samo Mathieu Flamini sa svojim ulaganjima u biokemijsku industriju. Iako mnogi s pravom ističu njegove impresivne sportske pothvate, poput rušenja stoljetnog rekorda kada je u dresu Evertona postigao najbrži pogodak u povijesti finala najstarijeg nogometnog natjecanja na svijetu nakon samo 25 sekundi, on osobno smatra da je njegov rad izvan terena neusporedivo značajniji. Njegova vizija usmjerena na pomoć desecima tisuća mladih talenata i sprječavanje njihovog financijskog propadanja donosi mu znatno veće uzbuđenje nego što je to ikada činio izlazak pred prepune tribine kultnog Old Trafforda.
Ipak, taj nesvakidašnji poslovni fanatizam i neumorna želja za stalnim radom uzeli su svoj danak u njegovom privatnom životu. Kao što i sam s tugom priznaje, statistike neumoljivo pokazuju da se čak 75 posto nogometaša razvede nedugo nakon završetka karijere, a on nije bio iznimka od tog tragičnog pravila. Njegova je supruga godinama živjela u njegovoj sjeni, nesebično se žrtvujući za njegovu sportsku karijeru, nadajući se da će nakon umirovljenja usporiti tempo i posvetiti se obitelji. No, on jednostavno nije znao stati, njegova je nepresušna energija bila usmjerena na izgradnju nove tvrtke, što je na kraju dovelo do bolnog prekida. Unatoč tim teškim životnim udarcima, bivši vrsni napadač nastavlja svoju neumornu misiju. S bogatstvom koje prkosi mašti, on danas živi na jugu Francuske sa svoje troje djece, čvrsto uvjeren da preveliki broj obveza i stalna zaposlenost uvijek predstavljaju bolju alternativu od praznine koja prečesto guta heroje našeg djetinjstva kada se reflektori na stadionima konačno ugase.
