I u sporu između Amerike i Ankara je više puta pokušala da preuzme posredničku ulogu bez uspijeha. Vašington nije bilo moguće odvratiti od napada, a ni Teheran nije odstupio od svoje pozicije.
U najnovijim izjavama ministra spoljnih poslova Turske Hakana Fidana osjeća se i određena doza frustracije poslije diplomatskih napora poslednjih godina: rat je možda samo odložen, rekao je Fidan. Spomenuo je telefonski razgovor koji je još krajem januara vodio sa Vašingtonom.
– Pozvali su me usred noći – rekao je Fidan.
Odmah je, kaže, shvatio koliko je situacija već tada bila ozbiljna i hitno obavijestio predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana.
– To su bili veoma mračni trenuci. Svakog minuta smo očekivali izbijanje rata ili prvi napad – dodao je Fidan, prenosi Jutarnji list.
Složen sukob sa više rizika
Turska strahuje da bi rat u Iranu mogao brzo da preraste u širi regionalni sukob koji bi zahvatio čitav region. Turska sa Iranom dijeli granicu dugu oko 530 kilometara i zabrinuta je zbog humanitarnih, ali i ekonomskih i političkih posljedica.
Turska sadašnji rat nakon napada Izraela i Amerike na Iran vidi kao složen sukob sa više rizika. Ekonomski strahuje od dodatnog rasta već visoke inflacije, mogućih problema u snabdjevanju energijom i gubitaka u turizmu. Politički, Ankaru brinu neizvijesne promjene odnosa moći na Bliskom istoku, kao i mogućnost ponovnog izbijanja sukoba sa naoružanim kurdskim grupama u regionu.
Zbog raketnih napada u Iranu i južnom Libanu Ankara takođe mora da računa na mogući novi porast broja izbeglica iz obe zemlje.
Uzdržanost NATO članice Turske
Do sada Iran nije napao ni vojnu bazu Indžirlik, koju intenzivno koriste američke snage, niti radarski centar NATO-a u anatolijskom Kuredžiku. Jedna balistička raketa jeste u sredu presretnuta NATO sistemom protivvazdušne odbrane. Iran je, međutim, naglasio da Turska nije bila meta napada. I izvori bliski turskoj vladi pretpostavljaju da je riječ o raketi koja je skrenula sa kursa.
Turska za sada ostaje neutralna i od početka rata dodatno je intenzivirala diplomatske aktivnosti sa SAD, EU i državama Persijskog zaliva, pozivajući sve strane da se vrate za pregovarački sto pre nego što se sukob dodatno proširi.
Međutim, ti posrednički napori trenutno ne nailaze na odjek, kaže Sinan Ulgen iz istanbulskog Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije (EDAM). U ovoj fazi rata pregovori se još ne razmatraju, pa on tursku diplomatiju vidi kao pokušaj da se Ankara pozicionira za kasniji trenutak.
Prema izvorima iz vlade, Ankara već radi na formuli koja bi u određenom trenutku mogla da dovede zaraćene strane za pregovarački sto kao ravnopravne partnere. Turska se pritom nalazi u dilemi: kolaps režima u Teheranu mogao bi da dovede do nekontrolisanog haosa u njenom neposrednom susedstvu. Ali i ako bi režim iz krize izašao ojačan, to bi moglo doneti nove političke neizvijesnosti i sukobe.
Etničke tenzije i kurdski sukob
Neki mediji već spekulišu da bi SAD mogle da koriste kurdske snage kao kopnene trupe u Iranu – što u Ankari izaziva veliku zabrinutost. Iako se militantna Radnička partija Kurdistana (PKK) u Turskoj smatra poraženom, a njena sestrinska organizacija Narodne zaštitne jedinice (YPG) u Siriji oslabljenom, naoružavanje iranskih kurdskih militantnih grupa moglo bi da pokrene novu dinamiku u regionu.
Prema procijeni Ankare, to bi moglo da ugrozi i proces približavanja između turske države i Kurda koji je započeo pod sloganom “Turska bez terorizma”. Zbog toga se etnički sukobi u i oko Irana smatraju najgorim mogućim scenarijem.
Novi izbjeglički talas?
Tokom rata u Siriji Ankara je već primila milione izbjeglica iz susjedne zemlje – uprkos sopstvenim velikim ekonomskim problemima. Turska sada pokušava da spreči ponavljanje takvog scenarija sa ljudima koji bi mogli da bježe iz Irana.
Prema medijskim izvještajima postoje planovi za prihvatne kampove na iranskoj strani granice, a izgradnja graničnog zida prema Iranu poslednjih godina znatno je ubrzana.
Ipak, ni vlada ni stručnjaci trenutno ne očekuju nagli porast broja izbjeglica. Stručnjak za bezbjednost Sinan Ulgen podseća na iskustva iz Iraka i Sirije devedesetih i 2010-ih: tek kada su se u tim zemljama razvili građanski ratovi sa više međusobno zaraćenih frakcija dolazilo je do velikih izbjegličkih talasa.
Za sada granične vlasti ne bilježe veća kretanja stanovništva. Ako ipak dođe do masovnog bjekstva, ne očekuju se samo iranski državljani – procenjuje se da bi se više od dva miliona avganistanskih izbjeglica koji trenutno žive u Iranu takođe moglo uputiti ka zapadu.
Tviter Ursule fon der Lajen izazvao bijes
Tviter poruka predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen dodatno je podstakla rasprave o mogućim novim migracijama prema Turskoj. U njoj je izričito pohvalila pripreme Erdogana za suočavanje sa migracijama.
Mnogi Turci to su protumačili kao signal da EU ponovo želi da pretvori Tursku u “tampon državu” ili “čuvara vrata” koji bi po svaku cijenu trebalo da zaustavi potencijalni izbjeglički talas iz Irana kako bi Evropa ostala pošteđena.
Činjenica da je predsjednica Evropske komisije tako naglašeno istakla saradnju u upravljanju migracijama podstakla je spekulacije o mogućim tajnim ustupcima Ankare koji bi Tursku mogli da pretvore u krajnju destinaciju za milione ljudi koji traže zaštitu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.