Umro je Bare. Ništa više od ove tri riječi nije bilo potrebno, a da svi na ovim prostorima momentalno zanijeme od tuge i razumiju o čemu i o kome se radi. Dobro, kad kažem svi, jasno je da je riječ o metafori, ali ne pretjerano promašenoj metafori. Jer Goran Bare je postigao nemoguće, piše Dragan Markovina za Telegram.
Praktično svi koji su ga ikada pratili, slušali ili se zadržali nad njegovim intervjuima, a pogotovo ljudi koji su ga poznavali, znaju da je riječ o duši od čovjeka i autentičnom umjetniku. Jednom od najvećih koje smo imali, a ako smo nečega imali, umjetnika jesmo.
Ta njegova izmučena duša koju je liječio narkoticima, koji su mu odnijeli i ljubavi i prijatelje, očito ga je pogonila u svemu što je radila. I jako je dugo izdržala. Dovoljno dugo da Bare uspije nemoguće. A to nemoguće je činjenica da je netko tko je potpuni, i to hard core alternativac, uđe u mainstream, bez da je napravio ijedan umjetnički ili bilo kakav drugi kompromis. To se nije dogodilo samo zato što je Bare sjajan autor i autentični pjevač vlastitog bola, nego i zbog toga što su ljudi prepoznali iskrenost i čistu ljubav koju je nosio u sebi.
Baretov blues ‘Razuma i bezumlja’
Prvi album Majki “Razum i bezumlje” bio je tako moćan komad gitarskog roka i Baretovih stihova i možda nikad nije bio nadmašen albumima koji su slijedili, iako su bili bitno popularniji od njega. A već na tom prvom albumu bila je posveta preminulom prijatelju. Majke su zvučale kao da dolaze iz predvorja pakla, baš kao iz središta sukoba razuma i bezumlja. A dolazili su iz Vinkovaca, željezničkog čvorišta i alternativnog grada koji je uskoro zatekao rat od kojeg se nikad nije oporavio.
I danas kad čovjek sluša “Lutka iskrivljenog lica” ili “Ljubav ubija” osjeća kako je to izvanvremenska muzika. Slijedio je “Razdor”, s nenadmašnima “Krvarim od dosade”, “Budi ponosan” i “Mršavi pas”. Kad se taj razdor dogodio, a Bare nas je znao naslovima svojih albuma vjerno voditi kroz stanja koja je prolazio, uslijedila je “Milost”. To je bio vapaj za milošću, s još jednim ogromnim hitom, “Ja sam budućnost”. Budućnost koja je dolazila možda se mnogima nije sviđala, ali Majke, koje su k tome održavale baklju rokenrola na životu, u 90-ima u kojima je vladajuća svijest napravila sve da tu kulturu izbriše, se mnogima itekako jesu svidjeli.
