Opasnosti od izmjena zakona o Sudu BiH i VSTS-u BiH

Vladajući režim u Republici Srpskoj, njegovi Sredoje Nović i Radovan Kovačević, danas su, pred nastavak sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, na konferenciji za štampu iznijeli tvrdnje: "da će samo ako budu podržani amandmani SNSD-a biti podržani prijedlozi zakona o Sudu i VSTS-u BiH" te da tim amandmanima traže da sjedište Apelacionog odjeljenja Suda BiH bude u Banjaluci, a VSTS-a BiH u Istočnom Sarajevu, kao i da VSTS umjesto sada predloženih 20 ima 24 člana.

Piše Dr Milan Blagojević

Međutim, vladajući režim nikako da objasni javnosti suštinska pitanja, a to je kakve bi bile nadležnosti tog Apelacionog odjeljenja Suda BiH. Naime, džaba je i kada bi to odjeljenje imalo sjedište u Banjaluci, a VSTS u Istočnom Sarajevu, ako bi nadležnosti Suda BiH i tog odjeljenja, odnosno način rada i odlučivanja VSTS-a, bili na štetu Republike Srpske u odnosu na ono što je sada propisano Zakonom o Sudu BiH i Zakonom o VSTS-u BiH.

To su, dakle, suštinska i goruća pitanja od važnosti za Republiku Srpsku kada je riječ o ovim temama.

Ako su to "rješenja" koja su na stolu od jula 2023. godine, gdje ih je tada postavilo Ministarstvo pravde BiH, onda to nikako nije dobro za Republiku Srpsku. Evo samo dva primjera koji to potvrđuju.

Prvi primjer. Ministarstvo pravde BiH bi tim svojim prijedlogom da izgura uspostavljanje višeg suda BiH, a ne Apelaciono odjeljenje Suda BiH i da taj viši sud rješava o prenošenju nadležnosti za suđenje sa sudova jednog od entiteta na sud drugog entiteta ili na Sud BiH.

Prema sadašnjem stanju zakonodavstva Sud BiH ne može odlučivati o tome, jer je to nadležnost vrhovnih sudova entiteta, odnosno samo Vrhovni sud Republike Srpske ima nadležnost da odlučuje o tome da li će, recimo, Okruženi sud u Banjaluci biti nadležan da postupa u nekom krivičnom predmetu umjesto Okružnog suda u Bijeljini kada je ovaj potonji sud iz stvarnih ili pravnih razloga spriječen da postupa u određenom slučaju.

Ali ni Vrhovni sud Republike Srpske nema pravo da u takvom slučaju prenese nadležnost sa Okružnog suda u Bijeljini na sud u Federaciji BiH ili na Sud BiH, već samo na neki od stvarno nadležnih sudova u Republici Srpskoj.

Stoga je veoma važno da se ova nadležnost Vrhovnog suda ne ukida, njenim prenošenjem na viši sud BiH ili na Apelaciono odjeljenje Suda BiH, jer će u protivnom to biti derogacija Vrhovnog suda i Republike Srpske, na jednoj, i polaganje temelja da se, na drugoj strani, bilo viši sud BiH ili Apelaciono odjeljenje Suda BiH postepeno pretvore u vrhovni sud BiH.

Drugi primjer. Opasnost koju sa sobom nosi ono što je predlagalo Ministarstvo pravde BiH je proširenje sadašnje nadležnosti Suda BiH. Prema sada važećem Zakonu o Sudu BiH taj sud može da sudi samo u imovinskim sporovima između entiteta ili između BiH i jednog ili oba entiteta ako se radi o sporovima proizašlim iz vršenja njihovih javnih ovlaštenja. Dakle, samo ako se radi o takvim sporovima Sud BiH ima nadležnost da sudi, a ne u svim imovinskim sporovima. Recimo, to su sporovi o raspodjeli prihoda od indirektnih poreza, jer su to sporovi nastali iz vršenja javne vlasti i njoj odgovarajućih javnih ovlašćenja.

Međutim, ono što je opasno za Republiku Srpsku je ako bi sve ovo bilo izmijenjeno tako što bi Sudu BiH bila data nadležnost da sudi sve imovinske sporove između BiH i Republike Srpske, a ne samo imovinske sporove nastale iz vršenja javnih ovlaštenja.

Jer ako bi takva nadležnost Suda BiH bila prihvaćena izmjenama Zakona o Sudu BiH, to bi onda značilo da bi Pravobranilaštvo BiH kao zakonski zastupnik BiH dobilo pravo da tuži građanskom tužbom Republiku Srpsku pred Sudom BiH i da traži da taj sud utvrdi da je BiH, a ne Republika Srpska, vlasnik određene nepokretnosti u Republici Srpskoj - recimo zgrade i zemljišta na kojem se sada nalazi Narodna skupština Republike Srpske, ili neke šume ili ležišta mineralnih sirovina u Republici Srpskoj, jer bi to bio imovinski spor, a ne imovinski spor iz vršenja javnih ovlaštenja kako sada piše u Zakonu o Sudu BiH.

Do sada, za sve ove godine otkako je OHR nametnuo Zakon o Sudu BiH, nikada Pravobranilaštvo BiH nije podnijelo takvu građanski tužbu pred Sudom BiH, zato što prema sada važećem Zakonu o Sudu BiH taj sud nije nadležan da sudi u takvim imovinskim sporovima.

A dobio bi je ako bi kroz amandmane došlo do takvih izmjena Zakona o Sudu BiH, nakon čega Republika Srpska ništa ne bi imala od toga što bi sjedište višeg suda BiH ili Apelacionog odjeljenja Suda BiH bilo na njenoj teritoriji, jer ne treba imati dilemu da bi taj, bilo viši sud ili apelaciono odjeljenje, u takvim sporovima uvijek presuđivali u korist BiH, iako Ustav BiH ni jednom svojom odredbom ne propisuje da postoji "državna imovina BiH".

Ovi primjeri, iako ih je samo dva, dovoljno govore o tome koliko je važno obratiti pažnju na ove suštinske stvari, a ne samo na to gdje će biti sjedište institucije. 

Zbog toga Republika Srpska neće imati ništa ni od toga da sjedište VSTS-a BiH bude u Istočnom Sarajevu, ako će VSTS imati 20 ili 24 člana od kojih bi kvorum za rad i odlučivanje postojao i bez članova iz Republike Srpske, što je prema sadašnjem Zakonu o VSTS BiH nemoguće, jer sadašnji zakon propisuje da VSTS ima 15 članova, od čega su pet njih iz Republike Srpske, a kvorum za rad i odlučivanje VSTS-a je prisustvo 11 članova, što znači da VSTS sada ne može raditi ako je odsutno pet njegovih članova iz Republike Srpske.

Dr Milan Blagojević

(BN) Foto: BN