Sveta Petka smatra se zaštitnicom žena, siromašnih i bolesnih, a njeno ime zauzima posebno mjesto u pravoslavnoj tradiciji.
Prema predanju, rođena je krajem 10. vijeka u Epivatu, u blizini Carigrada, u pobožnoj porodici. Nakon smrti roditelja zamonašila se u Carigradu, a potom je godine provela u pustinji, posvećena postu i molitvi. Prema crkvenom predanju, anđeo joj se javio u snu i uputio je da se vrati u otadžbinu i širi hrišćansku vjeru.
Sveta Petka je krsna slava brojnih porodica, koje ovaj dan obilježavaju uz slavsku trpezu, molitvu i okupljanje najbližih.
Prema narodnim običajima, slavska trpeza ne sklanja se sa stola do narednog dana. U pojedinim krajevima domaćice nakon odlaska gostiju okade trpezu, uz vjerovanje da će svetiteljka blagosloviti dom.
Vjernici koji slave Svetu Petku pale tamjan, osveštavaju slavski kolač vinom i upućuju molitve svetiteljki, poznatoj i pod imenima Petkovica i Paraskeva.
Mošti Svete Petke tokom istorije više puta su prenošene. Na molbu kneginje Milice jedno vrijeme počivale su i u Beogradu. Na Kalemegdanu se nalazi kapela Svete Petke, podignuta uz izvor čiju vodu narodna tradicija povezuje sa iscjeljenjem, posebno kada je riječ o očnim tegobama.