Novinar ispričao stravične detalje flotile: Klečali smo na koljenima, očekivali su strah, a mi ga nismo pokazali
“Svih 300 nas, klečeći, počelo je vikati ‘Oslobodite Palestinu’.”
Britansko-palestinski novinar Kieran Andrieu, koji je nedavno deportovan u Ujedinjeno Kraljevstvo nakon što je bio zadržan u okviru Globalne flotile Sumud, govorio je o svom traumatičnom iskustvu boravka u izraelskom zatvoru.
“Bacali su lijekove pred očima ljudi – direktno u kante za smeće – i smijali im se u lice. Bili su potpuno ravnodušni prema mogućnosti da neko od nas umre”, izjavio je Andrieu.
Ljubav prema Palestini
Iako je put flotile, kako kaže, bio dug i iscrpljujući, ono što ih je sve održavalo bila je ljubav prema Palestini i narodu Gaze.
Govoreći o trenutku presretanja brodova od strane izraelske mornarice, Andrieu ističe da je izraelska vojska (IDF) bila teško naoružana mitraljezima. Iako na brodovima nije došlo do fizičkog nasilja, njega su, kaže, izvukli sa broda “uhvativši ga za kragnu” i bacili na pod.
“Prvo što sam vidio dok su me izvodili bilo je 300 ljudi koji su klečali s rukama vezanim iza leđa, glavama okrenutim ka betonu, ispred luke. Tjerali su ih da tako ostanu, neki i po šest sati. Meni su naredili da ostanem na koljenima dva i po sata, sa rukama vezanim iza leđa”, rekao je on u intervjuu za američki portal Democracy Now!
Dodaje da se na mjestu zadržavanja pojavio i izraelski ministar za nacionalnu sigurnost Itamar Ben-Gvir.
“Pretpostavljam da su mislili kako ćemo biti uplašeni. Ali to se nije dogodilo. Svih 300 nas, klečeći, počelo je vikati ‘Oslobodite Palestinu’, nazivajući ministra genocidnim zločincem i ubicom djece. On je bio šokiran. Njegovi ljudi su bili zatečeni. Očekivali su strah – a mi ga nismo pokazali.”
Ponižavanje žena
Andrieu dalje opisuje uslove u autobusu koji ih je vozio do zatvora: puštan je leden zrak, a ruke su im bile čvrsto vezane. U ćeliji je, kaže, bilo deset ljudi bez pristupa pitkoj vodi – jedini izvor bila je slavina iz koje je tekla smeđa voda.
“Imali smo samo jedan toalet za svih nas, u užasnom stanju. Morali smo moliti čuvare za toalet papir – i to tek nakon 24 sata.”
Jedan od najšokantnijih detalja, prema njegovim riječima, bio je odnos prema medicinskim potrebama zatvorenika:
“Ljude koji su zavisili od terapije – lijekove su im bacali u kantu za smeće. Smijali bi im se u lice dok mole i govore: ‘To mi treba za preživljavanje. To je moje pravo. Gdje su naši advokati?’”
Navodi i da je hrana bila kontaminirana insektima, dok su neki svjedočili o ponižavanju žena.
“Više ljudi mi je reklo da su izraelske policajke nasilno skidale hidžabe sa glava žena, a zatim ih primoravale da puze bez pokrivala pred muškim policajcima.”
Jedna od deportovanih žena ispričala mu je posebno potresan slučaj:
“Imala je poremećaj zgrušavanja krvi i bila je u menstruaciji. Odbili su joj dati higijenske uloške i terapiju. Anemična je i, prema njenim riječima, zamalo je iskrvarila do smrti u ćeliji, dok su ostale žene bile uz nju – nemoćne da joj pomognu.”
Kieran Andrieu, Foto: Platforma X