Iako rezultati otvaraju mogućnost za novi pristup liječenju, neophodna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili bezbjednost i efikasnost terapije kod ljudi.
Svake godine milioni ljudi širom svijeta dožive srčani udar. Zahvaljujući napretku u hitnom liječenju, mnogi danas prežive događaj koji bi nekada mogao da bude fatalan.
Ipak, preživljavanje srčanog udara ne znači nužno i kraj zdravstvenih problema. Oštećenja mogu biti trajna i povećati rizik od srčane slabosti, otežanog disanja i lošijeg kvaliteta života.
Istraživači su razvili eksperimentalnu terapiju koja bi mogla da promijeni način na koji pristupamo oporavku nakon srčanog udara. Umjesto da samo štiti preostali srčani mišić, novi pristup ima za cilj da podstakne srce da se samo obnavlja. Do sada je ispitivan isključivo na miševima.
Nalazi, objavljeni u naučnom časopisu „Nejčer kardiovaskular riserč“ (Nature Cardiovascular Research), opisuju kako modifikovana informaciona RNK (iRNK) može da podstakne umnožavanje ćelija srčanog mišića i potencijalno poboljša sposobnost srca da pumpa krv.
Iako je riječ o istraživanju u ranoj fazi, studija otvara mogućnost da bi jednog dana bilo moguće podstaći i srce odraslog čovjeka da obnovi oštećeno mišićno tkivo.
Zašto srce teško može samo da se obnovi
Srčani udar (infarkt miokarda) nastaje kada je protok krvi kroz koronarnu arteriju znatno smanjen ili potpuno blokiran. Bez kiseonika, ćelije srčanog mišića počinju da odumiru.
Te specijalizovane ćelije, koje se nazivaju kardiomiociti, odgovorne su za neprekidno stezanje srčanog mišića, kojim se krv pumpa kroz tijelo do vitalnih organa.
Za razliku od kože ili tkiva jetre, srce odraslog čovjeka ima ograničenu sposobnost da nadoknadi oštećene ćelije. Umjesto njih, odumrlo mišićno tkivo uglavnom zamjenjuje vezivno, odnosno ožiljno tkivo. Iako takav ožiljak pomaže u očuvanju strukturne cjeline srca, on ne može da se steže kao zdrav mišić.
Posljedica je da srce može postepeno da slabi, što ponekad dovodi do srčane insuficijencije.
Savremene metode liječenja, poput intervencija kojima se ponovo uspostavlja protok krvi kroz začepljene arterije, terapije lijekovima i programa kontrolisane fizičke aktivnosti, značajno su povećale šanse za preživljavanje. Međutim, one ne mogu da nadoknade srčani mišić koji je već odumro.