Neke priče ne nastaju zato što ih tražimo. One pronađu nas, polako nas uvode u svoj svijet i ne puštaju dok ih ne ispričamo do kraja.
Za književnicu Natašu Bartulu Hebert priča o kraljici Katarini Kosači-Kotromanić nije počela filmom, nego jednim mnogo ranijim susretom – sa Starobosanskim Dubrovnikom. Ono što je trebalo biti samo tekst o afirmaciji ovog srednjovjekovnog naselja, preraslo je u višegodišnje istraživanje, prvi historijski roman, a potom i u film koji danas oživljava jednu od najvažnijih ličnosti bosanske prošlosti.
Arhivska građa
Na prijedlog prijatelja Joze Jozića, člana Fondacije "Starobosanski Dubrovnik" Ilijaš, Bartula Hebert prihvatila je da napiše tekst o ovom historijskom lokalitetu. Nije ni slutila da će je tragovi prošlosti odvesti mnogo dalje - do života kraljice Katarine, posljednje bosanske kraljice i žene čija sudbina i danas nosi snažnu poruku o gubitku, vjeri, ljubavi prema domovini i nadi.
Iz tog istraživanja nastao je roman "Dubrovnik, grad nabožićki", u kojem je književno oživjela dio historije srednjovjekovne Bosne, ali i život kraljice Katarine. Kasnije, na prijedlog novinarke Edine Kamenica, nastao je i drugi historijski roman – "Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić".
Godine provedene nad arhivskom građom, historijskim izvorima i stručnom literaturom pretvorile su književnu inspiraciju u ozbiljan istraživački rad. Posebno mjesto u tom radu zauzima pronalazak i prvi cjeloviti prijevod oporuke kraljice Katarine s latinskog jezika, dokumenta koji je postao jedan od važnih elemenata filma.
A onda je književna riječ dobila novu formu. Stranice romana zamijenile su filmske slike. Savremena tehnologija i umjetna inteligencija postale su alat kojim je oživljen svijet star više od pet stoljeća, ali emociju i dušu projektu dali su ljudi - glumci, novinari, umjetnici, historičari i prijatelji koji su svojim glasovima udahnuli život likovima.
- Za mene je 'Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić' mnogo više od filma. To je kruna mog dugogodišnjeg istraživačkog, književnog i umjetničkog rada posvećenog životu bosanske kraljice Katarine, Bosanskom Kraljevstvu i srednjovjekovnoj Bosni. Vjerujem da ovaj film predstavlja jedan od pionirskih autorskih projekata u oblasti historijskog filma u Bosni i Hercegovini, nastalih uz pomoć savremenih alata umjetne inteligencije. Međutim, želim naglasiti da umjetna inteligencija nije čarobni štapić koji sam stvara film. Ona je samo alat kojim upravlja čovjek.
Iza svakog kadra stoje mjeseci gotovo neprekidnog rada. Svaku scenu najprije sam napisala kao dio scenarija, a zatim je pretvorila u detaljan opis slike. Danima, a često i sedmicama, oblikovala sam likove, kostime, arhitekturu, historijske ambijente, pejzaže, izraze lica, pokrete tijela i svaki, pa i najsitniji detalj. Nakon toga slijedio je još zahtjevniji proces pretvaranja statičnih slika u video, višestruka ponavljanja generacija, ispravljanje grešaka, usklađivanje pokreta usana s glasovima glumaca i svakodnevna borba sa često nepredvidivim modelima umjetne inteligencije koji nisu uvijek slijedili zadate upute.
Nijedan kadar nije nastao slučajno. Pojedine scene generisala sam desetine, pa i stotine puta prije nego što bi zadovoljile moju historijsku, umjetničku i emotivnu viziju – istakla je ona.
Film „Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić“ nije samo priča o jednoj kraljici koja je izgubila prijestolje, dom i djecu. To je priča o Bosni u njenim najtežim trenucima, o čovjeku koji i u izbjeglištvu čuva uspomenu na svoje korijene.
Istoimeni roman
U Katarininoj sudbini autorica je prepoznala univerzalnu poruku – da različiti putevi vjere mogu voditi istim vrijednostima: ljubavi, dobroti, praštanju i poštovanju.
- 'Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić' je historijski film, kratkometražni film u trajanju od 45 minuta, nastao prvenstveno prema istoimenom romanu književnice nadopunjen odabranim motivima i scenama iz romana „Dubrovnik, grad nabožićki“, kao i rezultatima višegodišnjeg istraživanja života kraljice Katarine Kosača-Kotromanić, Bosanskog Kraljevstva i srednjovjekovne Bosne – kazala je za „Avaz“.
Bartula Hebert: Iza svakog kadra stoje mjeseci neprekidnog rada. Privatni arhiv
Posebno emotivan dio projekta vezan je za Sachu Bartulu Heberta, nećaka autorice i sina kompozitora Borisa Bartule, autora originalne muzike za film. Rođen u Kanadi, Sacha je izabrao Sarajevo kao mjesto studiranja i povratka korijenima. Njegova rečenica iz filma: „Oče, vratio sam se na našu plemenitu baštinu“, postala je simbol poruke cijelog projekta.
Ovaj film nije nastao da promijeni historiju, već da joj vrati dušu. Da podsjeti da prošlost nije samo zbir davnih događaja, nego korijen iz kojeg i danas možemo razumjeti ko smo.
Bartula Hebert: Umjetna inteligencija nije čarobni štapić koji sam stvara film. Privatni arhiv
Priča o kraljici Katarini tako je nakon više od pet stoljeća ponovo pronašla svoj glas. Ovoga puta kroz knjigu, film i ljude koji vjeruju da se baština čuva prenošenjem priča s koljena na koljeno, ali ovaj put u različitim umjetničkim formama.
Glasove posudili
Glasove u filmu su posudili: Duda Adžović – arheologinja; Mirza Adžović – muzičar i reper; Ruždija Adžović – novinar i književnik; Boris Bartula – profesor muzike i kompozitor; Sacha Bartula Hebert – učenik; Zlata Behram – novinarka; don Luka Brković – svećenik; Daniela Čolić – diplomatkinja, Ambasada Bosne i Hercegovine u Otavi; Haris Etemi – spiker; prof. dr. Adis Elias Fejzić – skulptor; Ines Faladžić – studentica germanistike; Jasmin Geljo – glumac; Enida Glušac – predsjednica Udruženja onkoloških pacijenata „Renesansa“; Rinko Golubović – spiker; Lara Hébert – učenica; Jureta Marioneta Ilić – članica Udruženja; Jozo Jozić – profesor filozofije; Edina Kamenica – novinarka; Milka Kovačević-Figurić – novinarka; Edin Krehić – književnik; Tihana Majstorović – psihologinja; Davud Mujanović – učenik; Faruk Sofić – glumac; Ivica Šarić – operski pjevač; prof. dr. Franjo Topić – teolog; Sadžida Viteškić-Majstorović – pjesnikinja; Slobodan Šoja – diplomata; Eldina Zolj-Balenović – novinarka.
Projekcije filma
Film će biti prikazan 4. avgusta u Cazinu, 5. u Sarajevu, u Brusa bezistanu, dan poslije u Vogošći i 7. avgusta u Travniku.
Ovo je film u kojem Bosna progovara kroz svoje ljude, svoju kulturu i svoj duh.
- Ovaj dokumentarno-igrani film nastao je prema skraćenoj verziji mog scenarija. Cjeloviti igrani scenario tek čeka svoju realizaciju – kaže umjetnica.
