Miroslavu su knjige obilježile život: Njegova Ramajana nudi djela kojih rijetko gdje ima FOTO

Dragan Milošević | BL Portal

04.10.2026. | 08:28 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Devet godina postojanja, više od 25.000 naslova na policama i nebrojeno ispričanih priča. Antikvarijat „Ramajana“ u Banjaluci nije samo mjesto gdje se kupuju polovne knjige, to je riznica zaboravljenog znanja i kutak u kojem se, kako kaže njegov osnivač i vlasnik Miroslav Gojković, sklapaju prijateljstva.

Miroslava i njegovu knjižaru put je vodio od malog prostora u Aleji Svetog Save, gdje su proveli četiri godine, do današnje adrese u Gundulićevoj 78, gdje se nalaze već pet godina.

Od dječačkog sna do čitalačkog utočišta

Za Miroslava, to nije bila poslovna odluka, već ostvarenje sna iz djetinjstva.

„Inicijalna kapisla je bila to što sam ja odmalena imao želju da imam svoj antikvarijat. Uvijek sam imao potrebu da sa sobom nosim knjige. Posebno za vrijeme rata, kad nije bilo struje i drugog načina da se troši vrijeme. Bio sam previše mlad da idem na ratište, pa sam tada mnogo čitao. Bio sam odličan đak i uvijek sam mnogo volio knjige“, kaže Gojković za BL portal.

Ime antikvarijata nosi duboku simboliku i vezano je za knjigu koja je ostavila neizbrisiv trag na njegov život.

„'Ramajana’ mi je svakako najbolja knjiga koju sam pročitao. To je stari indijski ep o ljubavi i prijateljstvu koji je kod nas jako lijepo preveden, ima muzikalan i poetičan prevod. Pored toga, na duža putovanja uvijek sam nosio poeziju T. S. Eliota i Česlava Miloša. Poezija na mene djeluje ljekovito i umirujuće“, kaže Gojković.

Između zaboravljenih klasika i geografskih prekretnica

Na policama „Ramajane“ danas se nalazi više od 25.000 knjiga. Za razliku od komercijalnih knjižara, ovdje čitaoci mogu pronaći izdanja koja su odavno nestala iz štamparija.

„Ovdje ljudi mogu naći hiljade knjiga objavljenih u bivšoj Jugoslaviji u proteklih 30, 40 ili 50 godina, iz svih oblasti, od književnosti, istorije, psihologije, do filozofije i prava. Dosta smo bazirani na društvene nauke. Imamo filozofiju, politologiju i publicistiku kakve nema u drugim knjižarama, kao i domaću, srpsku, ex-Yu i stranu književnost koje su manje zastupljene u komercijalnim radnjama“, objašnjava Gojković za BL portal.

Šta Banjalučani i gosti sa strane najviše traže?

„Dosta prodajemo i preko interneta, dolaze nam ljudi sa strane, iz regije i cijele bivše Jugoslavije. Definitivno se dosta prodaju ruski romani, Dostojevski i Tolstoj dominiraju, ali idu i Ljeskov, Mandeljštam, Štajner. Od srpskih pisaca dominiraju Ivo Andrić, Branko Ćopić, Miloš Crnjanski i Meša Selimović. Traže se i Pekić i Kiš, ali ova četvorka je neprikosnovena“, dodaje Gojković.

Zanimljivo je kako društvena dešavanja utiču na čitalačke navike. Miroslav primjećuje da su krize uvijek budile interesovanje za specifične žanrove.

„Od pandemije virusa korona i rata u Ukrajini, dosta se traže knjige o geopolitici i politička tumačenja. A u vrijeme same korone, nesrazmjerno mnogo su se kupovali Bokačov ‘Dekameron’, Pekićevo ‘Besnilo’, Kamijeva ‘Kuga’, te Orvelova ‘1984’ i Hakslijev ‘Vrli novi svet’. Ljudima su trebale te teme“, objašnjava Gojković.

Borba sa piraterijom i fotokopirnicama: „Apsurd na ulazu u fakultete“

Ipak, voditi antikvarijat i baviti se ozbiljnim knjižarstvom danas nosi i brojne izazove. Gojković se osvrnuo na problem nelojalne konkurencije, piraterije i nekontrolisane prodaje na internetu.

„Bavljenje ozbiljnim knjižarstvom kod nas onemogućavaju fotokopirnice. Došli smo do takvog apsurda da na samom ulazu na Pravni fakultet, gdje se uči o autorskim pravima, imate kopirnicu u kojoj se bez ikakvog zazora kopiraju knjige izdate prije pola godine. Niko u tome ne vidi problem. Niko ne vodi računa o tome da ti izdavači plaćaju autorska prava, dižu kredite i imaju porodice“, iskreno kaže Gojković o problematici bavljenja knjižarstvom u današnje vrijeme.

Dodaje i da je tržište preplavljeno neregistrovanim prodavcima na društvenim mrežama i platformama poput OLX-a.

„Imate hiljade radnji po Fejsbuku i Instagramu koje niko ne kontroliše i ne plaćaju ništa, dok se nama, ako ne platimo doprinose do 20. u mjesecu, odmah blokira račun. Ali, bez obzira na sve to, ja sam zadovoljan. Posao nam raste iz godine u godinu, iako se čovjek zapita šta će biti za 10 ili 20 godina uz ChatGPT i sve nove tehnologije“, kaže Gojković.

Mjesto susreta, uspomena i ljubavi

Ono što „Ramajanu“ izdvaja od bilo kog drugog prostora u gradu jeste sam susret sa ljudima i druženje. Knjige su ovdje samo povod za bliskost.

„Sretan sam kad neko nađe knjigu koju je dugo tražio, to usreći i njih i mene. Često nam dolaze ljudi koji pišu doktorate, magistarske radove, ali i stariji prijatelji. Dešava se da neko nekome pokloni knjigu koju mu je već poklonio prije 40 godina, pa se sjete, obraduju, izgrle. Najbolje ljude u životu upoznao sam preko knjiga. Pa i žene koje sam najviše volio u životu, upoznao sam upravo preko knjiga. S te strane, osjećam se zaista blagosloveno“, objašnjava Gojković svoju cjeloživotnu poveznicu sa knjigama.

Miroslav, ujedno, poziva sve sugrađane i goste u gradu da dođu, jer, kako kažu, vrata antikvarijata nisu otvorena samo za kupce, već za sve kojima je potreban predah.

„Svi su dobrodošli. Ne moraju ništa ni pazariti, mogu doći da provedu malo vremena, da se opuste i relaksiraju. Atmosfera u ‘Ramajani’ je svakako mnogo više relaksirajuća nego u kafanama ili na drugim mjestima“, zaključuje Miroslav za BL portal.