MAX PRIMORAC I ŽELJANA ZOVKO NA PREDZIĐU KRŠĆANSTVA: Moderni križari sanjaju veliku Hrvatsku

Max Primorac, američki političar, na prošlosedmičnom saslušanju u Kongresu rekao da je BiH propala država i zatražio ukidanje OHR-a. "Hrvati trpe grubu diskriminaciju od strane brojnije muslimanske zajednice i uskraćeno im je pravo da biraju svoje vlastite predstavnike... Samo treći entitet u većinski hrvatskim područjima može spasiti tu progonjenu kršćansku zajednicu".

Maks Primorac Bošnjake ne naziva njihovim imenom nego isključivo muslimanima, piše Sead Omeragić za Stav.ba.

Amerikanac srpskog porijekla Rod Blagojević nema ama baš nikakav ugled u SAD jer je običan presuđeni kriminalac, kojeg je američki predsjednik Donald Trump dekretom izvukao iz zatvora. Gotovo je nebitno ono što on govori. Max Primorac ima poziciju i uticaj. Tu je i Željana Zovko, HDZ-ova članica Evropskog parlamenta, u kojem se pokazuje kao posljednji borac protiv Osmanlija, pa joj je i retorika srednjevjekovna.

I nakon ovih izjava nema odekvatnog političkog odgovora na ove laži. Trojka istupa nerazumno oprezno, pa bi bolje bilo da nikako ne reagira. Zato se javnost u BiH buni i uzvraća udarce. Nakon Primorca i Zovko ljudi u BiH i dijaspori se ujedinjuju u stavu protiv ovih HDZ-ovih laži

Tuđman je devedesetih u nekoliko navrata rekao da je Hrvatska "štit i predziđe kršćanstva". Tu je izjavu dao usred rata sa Srbima, pravoslavnim kršćanima, koji su mu osvojili trećinu države. Ali, nakon Karađorđeva i dogovora sa Miloševićem, Tuđman je to izgovarao računajući da tzv. veliku Hrvatsku može ostvariti samo sa uništenjem Bošnjaka muslimana kojih je dva miliona. To je na kraju bezuspješno pokušao uraditi zločinima i etničkim čišćenjem. Plenkovićeva vlada danas Trampovu administraciju smatra, blago rečeno, neinformiranom pa Washingtonu servira brutalne laži, pokušavajući dobiti ono što pred međunarodnim sudom presuđenom agresijom Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu nije uspjela zgrabiti ratom.   

Zvučat će nevjerovatno, ali danas u ovoj Plenkovićevoj Hrvatskoj imamo šutljiviju opoziciju nego li u vrijeme Tuđmana. Čak i u najgoroj agresiji na BiH, u Hrvatskoj je buktio otpor tom diktatoru. Globus, Feral Tribune, Nacional, Glas Slavonije i u dobrom periodu Slobodna Dalmacija medijski su žestoko kritikovali Tuđmanov režim pa se, čak, i takav diktator znao i povlačiti pred tim medijskim napadima.

U ovo vrijeme, medijska Hrvatska podržava najgore laži protiv Bosne i Hercegovine, što će reći da je HDZ poklopio gotovo sve medije. Sve to se događa jer za svoju užasnu politiku prema BiH Plenković ima podršku i šutnju među evropskim birokratima. I, evo, laži njegovog režima probijaju se do SAD.

Evropske birokrate apsolutnom većinom pojma nemaju šta se sad događa u BiH, a kamoli šta se događalo devedesetih. Sadašnja retorika Plenkovićevih medija podsjeća na Tuđmanovo doba uoči sukoba sa Bošnjacima. Pogledajmo te sličnosti. Čuveni američki publicista Norman Cigar je u svom djelu "Genocid u Bosni – politika 'etničkog čišćenja'" napisao: "Dio medija u Hrvatskoj koji je bio pod kontrolom vlasti, već je krajem 1992. počeo koristiti antimuslimansku retoriku. Do početka 1993. eskaliralo je pristrasno medijsko izvještavanje, iako nije uvijek bilo bazirano na vjerskim temama... Međutim, fokus se sve više pomjerao na islam sa novim izvještajima o "fundamentalistikom ekstremizmu" i "navodnoj prijetnji zapadnoj civlizaciji". "Linija koja vodi u genocid zaista nije bila pređena sve do proljeća 1993. godine. Desilo se to kada su zvanične snage HVO-a počele napadati i protjerivati muslimansko stanovništvo iz njihovih domova, pripremjući se za konačnu podjelu po Vens-Ovenovom planu, za koji su mislili da je već gotova stvar", pisao je Norman Cigar. Tako i danas imamo ove moderne križare Primorca i Zovko.  

Novinar The Guardiana Jan Traynor prenosi izjavu Jadranka Prlića, tada predsjednika Vlade HVO (bila je baš ovo – vojna hunta): "Vens-Ovenov plan daje Hrvatima kao i Srbima odriješene ruke da podijele zemlju duž etničkih linija". Sve je bilo sadržano u predrasudama, piše Cigar, da "će muslimani biti lak plijen... Komandanti HVO su se hvalili da su Muslimani slabi borci i da bi HVO sa njima završio za samo jedan dan."

Prisjetimo se: Novinari Jonathan Randal i John Pomfret, zabilježili su u Washington postu da je HVO krenuo u "uspostavu vlastitih koncentracionih logora za muslimanske civile u mostarskoj regiji i na drugim mjestima, gdje su hiljade ljudi držane u užasnim uvjetima i gdje su zlostavljani, usprkos ciničnim hrvatskim tvrdnjama da su držani u zatvoru, isključivo zbog njihove vlastite sigurnosti."

Nakon najgoreg zločina HVO-a u Ahmićima prvo su hrvatski režimski mediji optužili Srbe, pa operativce britanske obavještajne službe iz pera Marka Barišića u Danasu, i na kraju same Muslimane. Za opozicione medije u Hvatskoj taj zločin su počinile jedinice HVO-a.  

Jedan je pripadnik hrvatske policije svjedočio da mu je bilo naređeno da autobusom odvede muslimanske žene i djecu i ostavi ih izvan grada. Bilo je to vrijeme temeljitog etničkog čišćenja: "Bio mi je to najgori dan. Sve te žene i ta djeca zvali su me po imenu, tražeći vodu. Djeca su plakala jer su bila žedna. Ali naš komandant nam nije dozvolio da im damo vodu, govoreći: Mi ne dajemo vodu Muslimanima. Neka im Bog da vode".

"Čak i nakon proljetnih borbi 1993. godine samo 46 anketiranih u Hrvatskoj izjasnilo se u prilog podjele Bosne i Hercegovine duž etničkih linija", objavio je rezultate hrvatski sedmičnik Globus.

Nakon Washingtonskog sporazuma 70 posto je ispitanika je bilo protiv konfederacije Hrvatske i BiH. Norman Cigar piše: "Taj rezultat je odraz nespremnosti hrvatskog javnog mnijenja da se veže, ne samo za Muslimane, već takođe i uz hercegovačke Hrvate, koji su izazvali mnogo ogorčenja, koje se i dalje gomilalo, a bilo je djelimično uzrokovano mišljenjem da su oni uvukli Hrvatsku u nepotreban rat."

Neslaganje sa Tuđmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini dovelo je u martu 1994. da HDZ napusti nekoliko njegovih funkcionera. U januaru 1994. u Saboru je došlo do svađe svećenika Tomislava Duke i Antuna Vrdoljaka, koji je tada bio direktor hrvatskog radija i televizije. Duka je osporio Vrdoljakove pretjerane izvještaje o nasilju Muslimana i njegovu tendencioznu interpretaciju Izetbegovićevog filozofskog djela "Islamska deklaracija"... "Vrdoljajk je pokušao dokazati da je rat u Bosni bio neizbježan rezultat "muslimanske fundamentalističke politike". Otac Tomislav Duka je predlagao obnovu hrvatsko-muslimanske saradnje na putu do ujedinjene Bosne i Hercegovine. U intervjuu koji je nakon toga dao Mati Bašiću, novinaru Globusa, Duka je rekao: "Bosna je nedjeljiva! Bosna i Hercegovina je jedinstvena jedinica u kojoj žive različite etničke, religiozne i kulturne zajednice, zajednice koje već hiljadu godina dokazuju da mogu živjeti zajedno usprkos unutarnjim konfliktima."

Ovako Norman Cigar piše u devedesetim: "Za razliku od sadašnjih kršćanskih političara Katolička crkva u Hrvatskoj bila je među onima koji su najranije i najodlučnije kritikovali antiislamnsku politiku Tuđmanovog režima. U pozivu na mir u maju 1993., koji je uslijedio nakon prvih okršaja HVO-a i Armije BiH, kardinal Franjo Kuharić izrazio je svoje zaprepaštenje. On je za sukobe u Bosni i Hercegovini okrivio lokalne hrvatske vlasti jer je govorio o ratnim zločinima HVO-a nad Muslimanima", napisao je.

Historija će zapamtiti brutalno uvredljiv odgovor kardinalu Kuhariću od Mate Bobana, inače osuđenog kriminalca i saradnika jugoslavenske vojne službe KOS. Gojko Šušak, nekada saradnik UDB-e, Tuđmanov ministar odbrane, je tada cinično poručio kardinalu Kuhariću da "ode u Hercegovinu da bi postao bolje informiran".

Da je tamo i otišao, kardinal je mogao naći konclogore u koje su bacani Bošnjaci Muslimani od Dretelja do Heliodroma, a uz put bi sretao kolone protjeranih Bošnjaka koji su pod budnom paskom Tuđmanove vlasti iz zapadne Hercegovine iseljavani u zemlje Zapada.

Opozicionar Dražen Budiša kritkovao je žestoko politiku Tuđmana i Bobana: "Muslimani bi mogli postati naši najveći neprijatelji, ali samo našom greškom", rekao je i predložio "pružanje ruke pomirenja Muslimanima". Globus je u augustu 1993. napravio analizu bijedne propagande HVO-a, njegove antiislamske politike i negativnog i pogubnog utjecaja na politiku Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.  

Fra Petar Anđelović, provincijal Bosne Srebrene, pratio je u ljeto 1993. Aliju Izetbegovića za vrijeme njegove diplomatske misije u Vatikanu. Tražili su podršku za Bosnu i Hercgovinu, a fra Petar Anđelović je govorio protiv koncentracionih logora kojima su upravljali Hrvati. Upitan da li je posjetio neke od njih, sarkastično je odgovorio: "Posjeta logorima je privilegija povlaštenih. Ja sam to htio, ali mi nisu omogućili. Prema svjedočenjima očevidaca, takvi logori postoje i tamo se događaju ružne stvari", rekao je fra Anđelović u intervju za Posavski glasnik u septembru 1993. godine. On je u istom intervjuu kritkovao medije u Hrvatskoj zbog laži: "Lažne informacije slabo pomažu u propagandnom ratu. Istina kasnije trjumfuje, ali šteta od tih lažnih informacija postaje čak i veća." Zatim je ustvrdio ono što je bilo vidljivo i golim okom: "Oni (Armija BiH) nisu rušili vjerske objekte, za razliku od sprskih i hrvatskih jedinica".

Užasne slike izgladnjelih Bošnjaka logoraša u hrvatskim koncentracionim logorima u Zapadnoj Hercegovini obišle su i zgrozile svijet. Tuđman je tada doživio da ga osuđuju i izbjegavaju evropski lideri. 

U novembru 1993. je srušen Stari most u Mostaru, svjetski vrijedan spomenik po kojem je grad dobio ime.     

"Banjalučki biskup Komarica javno se susreo sa predstavnicima muslimanske zajednice u gradu da bi im iskazao solidarnost nakon rušenja dvije najstarije džamije", Arnaudije i Ferhadije, zabilježio je britanski novinar Johnatan Randal.  

Nakon sklapanja mira, propaganda je jenjavala, ali su režimski hrvatski mediji nastavili tretirati Herceg-Bosnu kao legitimno tijelo, što je bilo suprotno sporazumu u Washingtonu. Ekstremisti iz HVO-a krajem aprila 1994. minirali su i srušili džamiju u Livnu. Bijela kuća je bila šokirana ovim užasnim udarom na Vašingtonski sporazum koji su oni postigli.

Novinar Davor Butković u Globusu je zabilježio: "Štaviše, u julu 1994. godine, okorjeli antimusliman Dario Kordić, izabran je za vođu HDZ-a za Bosnu i Hercegovinu, usprkos jakim indinkacijama da je bio odgovoran za ratne zločine u centrlanoj Bosni". Izabran je uz odlučnu podršku Tuđmana. Bijela kuća je još jednom bila šokirana i ovim izborom. Da se podsjetimo dočeka ovog zločinca od najvišeg vrha HDZ-a na čelu sa Čovićem, nakon izdržane kazne presudom Međunarodnog suda u Hagu. Ni po čemu se to nije razlikovalo od Kordićevog izbora za lidera HDZ-a. David B. Ottoway u Washingtion postu piše: "U januaru 1994. Tuđman je ubacivao nove hiljade vojnika HV-a do kraja januara 1994. da bi se nosili sa sve boljom Armijom RBiH, koja je unaprijedila svoju organizaciju u drugoj polovini 1993. i nabavila više, uglavnom pješačkog oružja". "Međutim, usprkos pojačanjima iz Hrvatske", piše Norman Cigar, "pobjeda Armije RBiH na terenu i pojačana vojna pozicija Vlade u Sarajevu naspram HVO-a zaprijetili su Tuđmanu političkom katastrofom."  

U Međunarodnom sudu u Hagu osuđeni su posthumno Tuđman, Šušak i Bobetko za Udruženi zločonački poduhvat, kao i HDZ BiH. Presuđena je tzv. Šestorka na 111 godina zatvora za velikodržavne zločine počinjene nad svojim susjedima Bošnjacima. U Tuđmanovo vrijeme se o tim zločinima i presudama pred međunarodnim pravosuđem pisalo. U ovo Plenkovićevo vrijeme se uporno šuti o brojnim najgorim zločinima nad Bošnjacima, a izgovaraju se sve brutalnije laži protiv Bosne i Hercegovine.