Više od pola vijeka nakon osnivanja, grupa predvođena Ralfom Hiterom i dalje uspijeva da djeluje svježe, futuristički i relevantno, ostavljajući utisak da njihova muzika pripada nekom vremenu koje tek dolazi. Upravo je to glavni zaključak kritičara nakon njihovog nastupa u Belfastu, gdje su pokazali da nisu tek nostalgični podsjetnik na prošlost, već i dalje snažna umjetnička sila.
Kritičari podsjećaju da je Kraftwerk još 1981. godine objavio album "Computer World", ploču koja je govorila o svijetu računara i digitalne komunikacije mnogo prije nego što je takva stvarnost zaista postala dio svakodnevice. Upravo su pjesme sa tog albuma otvorile koncert, uključujući "Numbers", "Computer World" i "Computer World 2", numere koje i danas zvuče iznenađujuće savremeno.
Mnogi smatraju da je upravo "Computer World" jedno od najproročanskijih izdanja u istoriji popularne muzike, jer je decenijama unaprijed najavio digitalno društvo u kojem danas živimo.
Danas 79-godišnji Ralf Hiter ostao je posljednji originalni član Kraftwerka nakon odlaska Florijana Šnajdera iz benda 2008. godine. Ipak, uprkos godinama, njegovo prisustvo na sceni i dalje predstavlja srce cijelog projekta.
Prema opisima sa koncerta, Hiter je bio mnogo energičniji nego što njegova robotska reputacija sugeriše. Dok su ga sa obje strane okruživali Hening Šmic, Falk Grifenhagen i Georg Bongarc za svojim minimalističkim elektronskim konzolama, Hiter je upravljao zvučnim pejzažima koji su definisali čitave generacije elektronske muzike.
Jedan od zaštitnih znakova Kraftwerka oduvijek je bila kombinacija muzike i vizuelne umjetnosti, a ni ovaj nastup nije bio izuzetak. Publiku su pratili retro-futuristički prikazi, geometrijski oblici, digitalni brojevi i animacije koje su dodatno naglašavale osjećaj da se koncert odvija negdje između prošlosti i budućnosti.
Kraftwerk je još od sedamdesetih godina gradio identitet zasnovan na ideji spoja čovjeka i mašine, a upravo ta estetika ostala je ključni dio njihovih nastupa i danas.
Iako su poznati po hladnom, preciznom i gotovo mehaničkom pristupu nastupima, Kraftwerk su tokom koncerta pokazali i emotivniju stranu.
Jedan od najdirljivijih trenutaka večeri bio je omaž japanskom kompozitoru Rjuičiju Sakamotu, koji je preminuo prije nekoliko godina. Hiter je publici rekao da su još od prvog koncerta u Tokiju 1981. godine bili bliski prijatelji. Nakon toga bend je izveo nježnu interpretaciju teme "Merry Christmas Mr. Lawrence", koju je zatim spojio sa pjesmom "Radioactivity".
Kritičari su taj segment opisali kao jedan od rijetkih trenutaka kada je bend pokazao otvorenu emociju, što je dodatno pojačalo utisak cijelog nastupa.
Iako je publika tokom većeg dijela koncerta djelovala pomalo rezervisano, atmosfera se značajno promijenila tokom izvođenja materijala sa albuma "Tour de France". Posebno je snažnu reakciju izazvala kompozicija "Étape 3", dok je "Trans-Europe Express" potpuno podigao salu na noge.
Za bis je ostavljena legendarna pjesma "The Robots", jedna od najpoznatijih numera u istoriji benda. Kritičari navode da je nova verzija pjesme zvučala modernije nego ikada, sa ritmovima koji podsjećaju na korijene čikaške house scene i savremene elektronske produkcije.
Malo koji sastav ostavio je trag na popularnu kulturu kao Kraftwerk. Njihov uticaj može se čuti u synth-popu, technu, house muzici, hip-hopu, industrialu i brojnim drugim žanrovima. Mnogi muzičari i producenti smatraju ih direktnim začetnicima savremene elektronske muzike.
Njihove pjesme poput "Autobahn", "Trans-Europe Express", "The Model", "Computer Love" i "The Robots" postale su temelji na kojima su kasnije građeni čitavi muzički pravci.
Recenzija zaključuje da Kraftwerk nisu bend koji opstaje zahvaljujući nostalgiji. Naprotiv, njihova muzika i danas zvuči iznenađujuće moderno, a koncert pokazuje koliko su njihove ideje bile ispred vremena. Upravo zbog toga kritičari smatraju da Kraftwerk nisu muzejski eksponat elektronske ere, već rijedak primjer sastava čije nasljeđe i dalje aktivno oblikuje zvuk budućnosti.
Više od 55 godina nakon osnivanja, bend iz Dizeldorfa i dalje uspijeva da uradi ono što je malo kome pošlo za rukom - da istovremeno djeluje kao istorijska institucija i kao grupa koja još uvijek zvuči kao da dolazi iz nekog narednog vijeka.
