Poremećaj u snabdijevanju najteže je pogodio privredne subjekte širom indonežanskog arhipelaga, gdje se iz fosilnih goriva proizvodi dvije trećine električne energije.
Predsjednik Indonezije Prabowo Subianto zatražio je od ministarstva energetike i državne elektroprivrede PLN da ubrzaju rješavanje problema redukcija u više regija.
Kriza je nastala nakon što je Indonezija prošle godine smanjila rudarske kvote sa 790 na 600 miliona tona kako bi podigla cijene na tržištu. Smanjenju proizvodnje dodatno su doprinijeli rastući troškovi povezani s ratom u Iranu, piše Financial Times.
Iako su proizvođači naknadno pokušali povećati obim proizvodnje uglja kako bi ublažili nestašicu, to je imalo ograničene rezultate.
U samom središtu problema su dugogodišnja politika tzv. obaveze domaćeg tržišta (DMO), uvedena 2009. godine. Prema ovom propisu, rudari su dužni 25 posto svoje proizvodnje prodati domaćim kupcima po ograničenoj cijeni od 70 dolara (118 KM) po toni, što je iznos određen 2018. godine i daleko je ispod trenutnih tržišnih vrijednosti.
Zbog velike razlike u cijeni, mnogim proizvođačima postalo je isplativije platiti kaznu za nepoštivanje kvote nego ugalj prodavati lokalno po limitiranim cijenama.