Između te dvije odluke promijenilo se nekoliko premijera, a SNSD je ostao na čelu entitetske vlasti.
Kada se u ljeto 2006. vraćao iz Sarajeva, Milorad Dodik je, prema vlastitom kazivanju, kod kuće slušao pitanje svog sedamnaestogodišnjeg sina. „Tata, kako je bilo u Teheranu?“ Tako je tadašnji premijer Republike Srpske u intervjuu za beogradski Kurir prepričao porodični razgovor, koji je u augustu te godine zabilježio i Radio Slobodna Evropa. Igor Dodik tada je imao 17 godina. Dvadeset godina kasnije dobio je mandat za sastav vlade koju je njegov otac vodio kada je tu priču iznio u javnost.
Minić je 22. novembra kandidaturu obrazložio Igorovim menadžerskim i političkim iskustvom, izbornim rezultatom i vođenjem Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Predsjednik entiteta najavio je „vladu kontinuiteta“. U ovom slučaju kontinuitet ima i porodičnu dimenziju. Milorad Dodik i dalje vodi SNSD, stranku koja je odabrala kandidata, a njegov sin je dobio priliku da preuzme najvažniju funkciju u entitetskoj izvršnoj vlasti. O izboru premijera i ministara odlučuje Narodna skupština, koja od predlaganja mandatara ima 40 dana da izabere vladu, navodi N1.
Kako je Dodik 2006. preuzeo Vladu od SDS-a
Krajem januara 2006. Vlada Republike Srpske, koju je predvodio Pero Bukejlović iz SDS-a, izgubila je povjerenje Narodne skupštine. Dragan Čavić, tadašnji predsjednik entiteta i lider SDS-a, početkom februara povjerio je mandat političkom suparniku Miloradu Dodiku. Narodna skupština izabrala je novu vladu 28. februara. Dodiku je to bio povratak na čelo izvršne vlasti, koju je prvi put vodio od 1998. do 2001. godine. Slijed događaja zabilježili su Radio Slobodna Evropa i Narodna skupština Republike Srpske.
Smjena vlasti dogodila se usred pregovora o reformi policije, jednom od ključnih pitanja u odnosima BiH s Evropskom unijom. Čavić je u oktobru 2005. pred Narodnu skupštinu iznio prijedlog sporazuma o reformi, za koji su glasali i prisutni poslanici SNSD-a, izvijestio je tada Glas Amerike. Bukejlovićeva vlada pala je gubitkom skupštinske većine, dok su pregovori o policiji trajali i nakon Dodikovog povratka. Zakoni koji su otvorili put potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju usvojeni su tek u aprilu 2008, što je zabilježio Ured visokog predstavnika.
Dodik je po povratku najavljivao brzo formiranje vlade, donošenje budžeta i borbu protiv organizovanog kriminala, pokazuju izvještaji iz arhive OHR-a. Već u prvoj polovini 2006, nakon crnogorskog referenduma o nezavisnosti, otvorio je pitanje mogućeg referenduma o otcjepljenju Republike Srpske. Tadašnji visoki predstavnik upozorio je da bi konkretan plan za takav referendum ugrozio stabilnost BiH, navodi se u izvještaju Evropskom parlamentu.
U istoj godini u javnosti su se pojavile i dvije poruke koje će obilježiti Dodikov odnos prema državi. Sarajevo je dovodio u vezu s Teheranom, a Republiku Srpsku predstavljao kao „bolji dio BiH“, formulaciju koju su Nezavisne novine zabilježile još krajem 2006. Te jeseni SNSD je osvojio 41 od 83 mandata u Narodnoj skupštini, a stranački kandidat Milan Jelić pobijedio je Čavića u utrci za predsjednika Republike Srpske. Vlast koju je Dodik u februaru preuzeo nakon raspada dotadašnje većine SNSD je na jesen učvrstio na izborima.
Tri miliona za Fruit Eco i premijerova odbrana
Ime Igora Dodika nekoliko godina kasnije postalo je predmet javne rasprave zbog kredita od tri miliona KM koji je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske odobrila firmi Fruit Eco iz Gradiške. Igor Dodik i Mirko Dobrić osnovali su firmu 2007. godine. Prema dokumentaciji koju je pregledao Centar za istraživačko novinarstvo, kredit je odobren 2008. za izgradnju hladnjače i proširenje zasada voća, uz rok otplate od 15 godina i trogodišnju odgodu plaćanja glavnice.