Cjelokupna inicijativa pokrenuta je i vođena uz snažan stručni i organizacijski angažman Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, pri kojem djeluje Inicijativni odbor za upis umijeća izrade i čuvanja sira iz mijeha.
Fakultet je tokom cijelog procesa imao važnu ulogu u okupljanju nosilaca tradicije, proizvođača, stručnjaka i drugih relevantnih aktera, kao i u prikupljanju podataka o tradicionalnom načinu proizvodnje, čuvanja i prenošenja znanja vezanih za sir iz mijeha.
U ime Inicijativnog odbora, prof. dr. sc. Vinko Batinić s Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru predao je pripremljenu dokumentaciju Emiliji Pavičević, savjetnici ministrice za organizaciju i strateško planiranje u oblasti zaštite kulturno-historijskog naslijeđa, kao prvi korak za upis umijeća izrade i čuvanja sira iz mijeha na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Sastanku su prisustvovale i Berisa Mehović, stručna savjetnica za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa i muzejsku djelatnost, te u ime Inicijativnog odbora Anka Raič, međunarodna facilitatorica UNESCO-ove Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine iz 2003. godine, koja je svojim stručnim iskustvom pružila značajnu podršku u procesu pripreme i usklađivanja dokumentacije sa zahtjevima koji proizlaze iz načela i standarda UNESCO-a u oblasti zaštite nematerijalne kulturne baštine.
Posebna vrijednost ove inicijative ogleda se u činjenici da je Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru preuzeo aktivnu naučnu, stručnu i društvenu ulogu u zaštiti tradicionalnog znanja i vještina ruralnog prostora Bosne i Hercegovine.
Fakultet je kroz svoj akademski rad, istraživanja, terensku nastavu, saradnju s proizvođačima i uključivanje studenata direktno povezan s očuvanjem tradicionalnog stočarstva, izvornih pasmina domaćih životinja i autohtonih mliječnih proizvoda.
Na sastanku je razgovarano o očuvanju, zaštiti i promociji nematerijalne kulturne baštine u skladu s načelima UNESCO-ove Konvencije iz 2003. godine, koja naglašava važnost očuvanja živih tradicija, znanja i vještina koje zajednice prepoznaju kao dio vlastitog kulturnog identiteta.
U tom kontekstu posebno je istaknuto da umijeće izrade i čuvanja sira iz mijeha predstavlja mnogo više od proizvodne tehnologije. Ono obuhvata tradicionalna znanja o stočarstvu, mužnji, preradi mlijeka, obradi i pripremi mijeha, zrenju sira, čuvanju proizvoda te iskustva koja se generacijama prenose unutar porodica i lokalnih zajednica.
Takav karakter ove tradicije direktno odgovara konceptu nematerijalne kulturne baštine kako ga definiše UNESCO, prema kojem nematerijalnu baštinu čine znanja, vještine, prakse i izrazi koje zajednice prenose s generacije na generaciju i neprestano ih oblikuju u odnosu na svoje okruženje i historijski razvoj.
Predstavnici Fakulteta posebno su ukazali na potrebu da se očuvanje sira iz mijeha ne posmatra samo kroz zaštitu gotovog proizvoda, nego prije svega kroz zaštitu znanja i umijeća ljudi koji taj sir proizvode. Upravo je takav pristup jedno od temeljnih načela UNESCO-ove politike zaštite nematerijalne kulturne baštine, naglasili su iz tog fakulteta.