U okviru događaja „Sloboda narodu“ u Banjaluci, novinarka Anisa Mahmutović, profesorica Danijela Majstorović i aktivista Zoran Poljašević razgovarali su o kulturi isključivanja koja se, kako su istakli, ne može razumjeti bez analize moći i spremnosti na otpor. Mahmutović je ukazala na duboku podijeljenost medijskog prostora, gdje postoje mediji koji služe političkom marketingu nasuprot onima koji postavljaju pitanja od javnog interesa i reportaža o važnim temama.
„Mi izvještavamo iz dva paralelna svijeta“, rekla je Mahmutović, naglašavajući kako postoje novinari koji se suočavaju s autocenzurom zbog pritisaka i nesigurnosti. Ona smatra da je potrebno više solidarnosti među novinarima kako bi se usprotivili gubitku prava na slobodu medijskog izražavanja.
Profesorica Majstorović istakla je da malo akademika javno kritikuje društvene pojave zbog straha od gubitka posla i prijetnji institucionalnim pritiscima. Njena lična iskustva, uključujući pritiske prilikom napredovanja u zvanju, ilustriraju kako nesigurnost može uticati na sposobnost izražavanja i kritike unutar akademske zajednice.
Zoran Poljašević iz Ozrena govorio je o tome kako lokalni moćnici utječu na svakodnevni život. Prema njegovim riječima, pojedinci često hvataju korak s očekivanjima jakih ličnosti u zajednici kako bi izbjegli isključenje iz važnih društvenih krugova. Poljašević je navodio primjere gdje građani, pomoću organizacije i informacija, mogu uspješno uticati na odluke vezane za projekte u svom okruženju.
Panel rasprava je otvorila pitanja o načinu na koji se kulturu isključivanja u BiH ne može jednostavno povezati s globalnim fenomenom „cancel kulture“, već zahtijeva dublje razumijevanje lokalnih odnosa moći. U društvu gdje se profesionalni uspjeh često mjeri odnosima s moćnicima, sloboda izražavanja postaje izazov koji može definirati egzistencijalne izbore pojedinaca.
Uz sve to, očigledno je da se borba za osobnu i profesionalnu sigurnost, unutar paralelnog svijeta vlastitih uvjerenja, nastavlja i zahtijeva kolektivnu podršku svih aktera u društvu. Na taj način, sloboda govora i otvorena kritika postaju od suštinske važnosti za zdravlje demokratskog društva.
