Bijeljina: Političke igre SNSD-a vode "Vodovod" u stečaj

Ljubojević ističe da je sunovrat „Vodovoda i kanalizacije“ počeo ranijim uzimanjem suludih kredita koje to preduzeće nije moglo da podnese. Zatim su, kako navodi, uslijedili kratkoročni krediti, godinu za godinom, kako bi se preklopila zaduženja iz prethodne godine i sve veći kolaps.

- Cijena vode od 1,17 KM u Bijeljini najniža je u Republici Srpskoj. Zbog tekićih obaveza koje „Vodovod i kanalizacija“ ima, te poskupljenja rada, struje i materijala, odbijanje povećanja cijene na 1,40 KM od strane skupštinske većine na čelu sa SNSD-om preduzeće vodi u stečaj i restrikcije vode, kaže Ljubojević. Sve to, dodaje, pod lažnim izgovorom zaštite građana.

„Da je ovakav način „zaštite građana“ koji navodno provodi skupštinska većina na čelu sa SNSD-om, primijenjen i kada je riječ o cijeni struje, goriva i životnih namirnica, i na nivou Republike Srpske, to bih mogao da shvatim. Ali, u drugim gradovima cijena vode može da se poveća, a u Bijeljini ne može“, objašnjava Ljubojević.

- Političke igrice koje igra vladajuća većina u Skupštini Grada imaju za cilj privatnizaciju „Vodovoda i kanalizacije“, tvrdi Ljubojević i ističe da su dvostruki aršini koje republička vlast primjenjuje u gradovima i opštinama Srpske više nego očigledni.

„Jednoj privatnoj firmi, rudniku „Ljubija“ država isplati pomoć od 6 miliona iz Fonda solidarnosti. Imđutim, i „Vodovod i kanalizacija“ je u periodu od 2022. godine tražio pomoć od Fonda ali nije mogao da je dobije.

Dobio je samo 200.000 iz Kabineta predsjednika Republike. Postoje pisana i nepisana pravila u našoj Republici. U tim nepisanim pravilima stoji da gradovima u kojima opozicija ima vlast, ne mogu ništa da dobiju. To je suština“, tvrdi Blagojević.

- Dokle ide njihova bahatost, pokazuje primjer odbornika vladajućih u Skupštini Bijeljine koji nam je predložio da „njima damo preduzeće, pa da vidimo kako će ga voditi“, navodi Ljubojević. 

„Da li je to vođenje preduzeća kao što vode RiTE Ugljevik? Je li taj način vođenja da nekome nešto poklone, daju kroz koncesiju ili dogovor i da, kad to preduzeće više nema mogućnost za kopanje uglja i za proizvodnju, onda otkupimo za 240 miliona KM?

Po tim modelima davanja koncesija, može se dati koncesija za izvorište vode „Grmić“, pa će se nekad neko pojaviti i reći da ne možemo bez izvorišta i „hajde da ga otkupimo za 50 miliona KM““, objašnjava Ljubojević.

- Cilj skupštinske većine je da se iskasapi budžet Bijeljine i oteža gradu izdvajanjima od milion maraka za „Vodovod i kanalizaciju“ koji ne bi riješili problem. Naš jedini cilj je da se dignemo na noge kako bi građani imali zdravu i pitku vodu, poručio je Ljubojević.

(BN)