Studija je objavljena u časopisu Communications Psychology, a vodili su je psiholozi Katie Hoemann i Jeffrey Girard s Univerziteta u Kansasu, uz saradnike s univerziteta Rutgers i Northeastern te Kalifornijskog univerziteta u Davisu.
Istraživači su analizirali postojeće snimke iz domova, na kojima su bebe od šestog do 17. mjeseca života snimane jednom mjesečno po sat vremena. Bilježili su svako lice i svaki izraz lica koji su bebe vidjele.
Češće vide dio lica
Pokazalo se da bebe mnogo češće vide samo dio lica nego cijelo lice. Izloženost cijelom licu bila je niska, ali je rasla kako su bebe bile starije.
Izrazi lica koji se u nauci smatraju univerzalnim znakovima pojedinih emocija bili su izuzetno rijetki. Najčešći je bio izraz sreće, ali i on je činio samo 12 posto vremena u kojem je beba gledala cijelo lice.