Atilla Aksoj pjesmama Moj dilbere i Ederlezi dodao moderan zvuk i pretvorio ih u elektro sevdah
Novi projekat Atille Aksoja, bivšeg gitariste i autora muzičke skupine Zoster, sugestivnog je i zvučnog naziva Pamuk, i produbljuje putovanje po kojemu je ovaj mostarski muzičar odavno poznat. Ovaj ep najlakše bi bilo nazvati obradama poznatih mostarskih sevdah klasika i jedne romske himne, ali one ovaj put dolaze u sasvim novom čitanju da bi se moglo govoriti samo o aranžmanima. Naime, ove pjesme čije stihove znamo kao one od uspavanki: “Moj dilbere”, “Lijepi li su mostarski dućani” i “Ederlezi”, doista zvuče kao da ih prvi put slušamo. Precizna i čista suvremena elektronika, uronjena u dub standarde istočnih ritmova, ovdje se miješa sa jednim novim i divnim tajnim sastojkom, anadolijskom psihodelijom, žanrom tako dragom savremenom estetskom uhu. Ovaj momenat u kojem se mostarskih elektro sevdah i vječna romska čežnja sreću sa zvukom koji nam je donio moderni Istanbul i njegovi biseri Baba zula, Gaye su Akyol, Altin gun, da spomenem sada samo najpoznatija imena, istovremeno je zarazan i opuštajući. Muzika koju nosi moćni glas mlade snage Darije Matijević i jednako tako pulsirajući bass mladog multiinstrumentaliste Riada Guzina spaja se harmonijskom čistoćom zrelog znalca Aksoja koji ubada s minijaturama poput preciznog bakar majstora s Kujundžiluka nekada. Neka vrsta visoke umjetnosti i klasične ugodne estetike oslobađa se u ovom susretu, podsjećajući nas upravo na to, da Mostar nije bio izvorno prostor nervoze i svađa, već i mjesto mira, uglađenosti, pažnje i ljubavi.
O muzičkom prijektu Pamuk novinar Buka magazina razgovarao je sa autorom Atillom Aksoj.
Kako je došlo do ideje da radite na ovom projektu?
Projekat se prirodno nadovezao na moj dugogodišnji rad posvećen World Music kao i tradicionalnoj muzici sa ovih prostora. Upoznavši mlade muzičare Riada i Dariju, shvatio sam da mladi imaju potrebu i želju za drugačijim pristupom tradicionalnoj muzici. Ušli smo u proces stvaranja bez predrasuda kako bi ta muzika trebala da zvuči, samo sa čistom emocijom. Instrumenti kao električni saz, oud, razne vrste perkusija koje su mi godinama stajale kao inspiracija, sada su konačno dale novu boju. Riadov pulsirajući bass daje totalno novu energiju za stvaranje novog gruva, što je u tom trenutku bilo najbolje što se moglo desiti. Darijina izuzetna vokalna emocija je uspjela da uhvati duh sevdaha i romske muzike, te se ispreplitala na probama i davala iz pjesme u pjesmu sasvim nove forme. Od tih dvadeset pjesama na kojima smo radili, deset će se sigurno naći na našem albumu. Najbitnije od svega toga je da jedva čekamo da zasviramo uživo.
Koliko je sevdah uticao na tvoje bavljenje muzikom, koliko te je nadahnjivao kada si radio na autorskoj muzici?
Kada živiš u Mostaru, Bosni i Hercegovini, onda živiš sevdah čitav život. Naravno da autori, bez obzira odakle potječu, nose u sebi bit mjesta u kojem žive. Pa tako se sigurno i u mojoj autorskoj muzici provlači duh sevdaha i svih drugih muzičkih izričaja sa ovih prostora. Svi to nosimo u sebi.
U posljednje vrijeme, ovdašnji muzičari se mnogo oslanjaju na sevdah i sviraju ga na taj moderni način? Da li su baš svi kvalitetni i da li ima neko ko je omanuo u tom poslu?
U tome i jeste ljepota da svatko na svoj način prenese emociju sevdaha ili bilo kojeg drugog muzičkog pravca. O kvalitetu odlučuje senzibilitet publike i estetski pogled na bilo koje autorsko djelo, bilo da se radi o muzici ili nekoj drugoj vrsti umjetnosti.
Ko ti je omiljen od izvođača i autora sevdah muzike i zašto?
Čovjek se pri slušanju muzike uvijek nekako vrati na početak, pogotovo kada uči nešto, tako da su meni izvođači kao Himzo Polovina, Safet Isović i neki klasici sevdaha i dalje najbolji. Moram naglasiti da se na našem albumu nalaze i romske pjesme, kao i tradicionalne pjesme sa naših područja i, definitivno, kada su u pitanju romske pjesme, moram spomenuti Esmu Redžepovu, Šabana Bajramovića, Ljiljanu Batler.
Šta tebi znači sevdah?
Sevdah za mene znači način života, emocija koju nosi naš narod od samog postanka.
Da li radiš na jo[ nekim muzičkim projektima?
Radim na još nekim muzičkim projektima i jedan od njih je album sa Zoranom Majstorovićem. Već dugi niz godina saradnik sam u pozorištu i radim muziku za predstave, što mi također pričinjava zadovoljstvo.
Da li ti nedostaje rad s muzičkom skupinom Zoster?
Svaki period života ima svoju priču. Moja priča sa Zosterom je trajala dvije decenije i bila je izuzetno progresivna u stvaralačkom i producentskom kontekstu. Moj put se nastavlja u nekom drugom pravcu kojem se izuzetno radujem. Naravno da se čovjek ponekad sjeti lijepih uspomena i dragih ljudi.