Reakcije u Evropskoj uniji (EU) na smrt Ratka Mladića, točnije rečeno nedostatak reakcija, pokazuju da nove generacije evropskih političara ne znaju puno o tome kakva je on zlodjela počinio i kakav značaj za povijest Evrope ima genocid u Srebrenici koji je osobno na terenu vodio upravo Mladić.
Iz EU nije bilo nikakvih reakcija. Na novinarska pitanja "zašto ih nema" najčešće su odgovarali "a zašto bi ih trebalo biti". Slično i iz NATO-a. Dilema o tome treba li reagirati na takav događaj ili ne dovoljno govori tko danas i na koji način vodi Evropsku uniju. Prije dvadesetak godina, kada je umro Slobodan Milošević, reakcije iz EU bile su brze. Poručivali su da je sada trenutak sjetiti se njegovih žrtava, da Miloševićeva smrt pruža priliku Srbiji da se suoči s mračnom prošlošću i odlučnim korakom krene prema evropskoj budućnosti. Ali tada su EU vodili zreli lideri s integritetom, humanisti, intelektualci, a danas kao da je vodi umjetna inteligencija, piše Augustin Polakaj za Jutarnji list.
Najgori zločinac nakon Drugog svjetskog rata
Više je razloga zašto su EU i NATO-u trebali reagirati. Prvo, Mladić je najgori zločinac u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Osuđen je za genocid u Srebrenici za koji dio odgovornosti snosi i međunarodna zajednica. Mladiću i njegovim postrojbama dopušteno je da u zoni koja je bila zaštićena odlukama UN-a počini genocid i pobije više od 8000 muškaraca, uključujući dječake i starce. NATO je to mogao spriječiti, a nije.
Vojska jedne članica NATO-a koja je tamo bila postavljena da čuva enklavu gledala je kako se izvući, a ne kako štititi civile. Iako je NATO bio spreman intervenirati, neke članice su se tome protivile. I EU i NATO danas imaju sjajne odnose s vlastima u Srbiji koje negiraju genocid i koje slave Mladića umjesto da osude njegove zločine. Zbog Mladića su se u regiji obnovile tenzije, zasad na retoričkoj razini, između Srba i ostalih koje mogu potencijalno i ugroziti stabilnost. A EU i NATO su na terenu kako bi čuvali tu stabilnost i spriječili nove tenzije. Razloge za reakciju možemo dalje nabrajati, ali nije potrebno.
Ratko Mladić i njegova smrt nisu tema oko koje EU treba pripremati LTT (Lines to take) sa smjernicama kako odgovoriti u slučaju eventualnog pitanja. I tako je bilo na kraju. Novinarima koji su postavili pitanja u ime "glasnogovornika" je poslan pismeni odgovor. To se ne računa kao reakcija EU već samo kao odgovor na novinarska pitanja. I taj je odgovor pripreman više od 24 sata. Vjerojatno su procjenjivali kako sročiti odgovor a da ne našteti vlastima u Srbiji.