Andrikienė: Europska komisija treba unaprijediti izbor, praćenje i održivost projekata
Zbog kašnjenja u provedbi projekata, ali i zbog operativnih poteškoća, zemlje regije Zapadnog Balkana najvjerojatnije neće ispuniti rok do 2030. godine za završetak osnovne europske transportne mreže u regiji, konstatira se u novom izvješću Europskog revizorskog suda (ECA), u kojem se ocjenjuje da je napredak usporen zbog nedovoljno zrelog izbora projekata, slabosti u nadzoru, nedovoljnog praćenja i izvještavanja, ali i problema u pogledu održivosti pojedinih ulaganja.
Zemlje Zapadnog Balkana - Albanija, BiH, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija, u središtu su politike proširenja Europske unije, koja podržava njihove transportne, energetske i druge sektore putem Investicijskog okvira za Zapadni Balkan. Europska komisija je od 2015. do sredine 2025. godine isplatila 527 milijuna eura za transportne projekte, kao glavni donator u okviru tog mehanizma cilj kojeg je razvoj infrastrukture u regiji te njeno povezivanje s osnovnom europskom transportnom mrežom.
Laima Andrikienė, članica Europskog revizorskog suda zadužena za izvješće, ukazala je da je razvijena infrastruktura bitan korak u ispunjavanju kriterija za članstvo u EU, ali i da se transportne projekte na Zapadnom Balkanu provodi presporo.
- Transportni projekti u regiji napreduju presporo da bi se regija povezala s EU-om. Europska komisija bi trebala unaprijediti izbor, praćenje i održivost projekata, kao i vidljivost transportnih projekata koje EU financira u regiji, ocijenila je Andrikienė. Revizori su utvrdili slabosti u odabiru projekata, osobito u pogledu njihove spremnosti za provedbu. Istodobno se ukazuje da Europska komisija ima ograničene mogućnosti kako bi osigurala pravodobnu provedbu, jer nema dovoljno efikasne procedure za praćenje kašnjenja, održivosti i vidljivosti podrške EU-a.
Prema nalazima revizora, Komisija nije prikupljala dovoljno informacija o stupnju završenosti transportnih koridora koje financira niti o tome ispunjavaju li transportne mreže standarde EU-a. Osim toga, u velikoj se mjeri oslanjala na financijske institucije u nadzoru projekata, iako taj nadzor u pojedinim slučajevima nije bio adekvatan, zbog čega su u određenim slučajevima isplaćivani iznosi veći od onih koji su bili opravdani stvarnim napretkom projekata.
Revizori ukazuju i da grantovi Investicijskog okvira za Zapadni Balkan u nekoliko slučajeva nisu bili ključni za osiguranje financiranja, jer su ugovori o zajmovima već bili potpisani prije podnošenja aplikacija za grantove. Time je, kako je ocijenjeno, nastao učinak u kojem bi se investicije svakako realizirale i bez granta. Revizori zaključuju da Investicijski okvir za Zapadni Balkan pomaže širenju osnovne europske transportne mreže i da su provjereni projekti usklađeni s prioritetima povezivanja Zapadnog Balkana i EU, no konstatira da je napredak ka ispunjavanju svih standarda osnovne europske mreže do 2030. godine spor.
